PREPORUČUJEMO
NIKOLETA GLAMUZINADala otkaz u Hrvatskoj i otišla na drugi kraj svijeta - i oduševljena je!

26.10.2016. by Igor Gelenčir

"Jedna neobična stvar - u javnom prijevozu kod izlaska iz autobusa svi se zahvaljuju vozaču i uvijek ga pozdravljaju. U trgovinama su iznimno ljubazni, uglavnom jer moraju biti, ali svejedno je lijepo znati da ti odlazak u trgovinu neće uništiti bijesna blagajnica. Ljudi na ulici su nasmijani i pristojni, zna se neki red i rijetko tko će biti nekulturan - govori nam Nikoleta Glamuzina, porijeklom iz Rogotina, sela pored Ploča koja je zadnje tri godine prije odlaska na Novi Zeland živjela i radila u Zagrebu.

Mislila da ne može u inozemstvo bez radnog uskustva

- 2013. godine sam magistrirala na fakultetu organizacije i informatike. I odmah se zaposlila, prvo u Jamnici, a godinu nakon toga u jednoj banci kao analitičarka za izvještajne baze. Otkad sam završila fakultet htjela sam otići iz Hrvatske jer nisam bila sretna životom koji sam tamo živjela. Međutim, u početku sam smatrala da je nemoguće otići bez radnog iskustva pa sam se zaposlila, a također i pritisak okoline je bio utjecajan kod pronalaska posla, nisam više mogla živjeti kod roditelja, htjela sam biti samostalna.

- Kad sam se zaposlila počela sam tražiti posao u inozemstvu, ali ne intenzivno nego usputno. Poslala sam molbe u Irsku, Englesku, Dubai i učlanila se na razne web stranice za traženje posla pa sam se javljala kad bih dobila koji mail s nekim poslom koji mi je odgovarao, a potpuno mi je bilo nebitno gdje je. Bilo je bitno da nije Hrvatska. Nakon dvije godine rada u Zagrebu, shvatila sam da to definitivno nije za mene i da usputno traženje posla neće biti dovoljno pa sam se počela više posvećivati tome. Tako sam pronašla informacije o working holiday vizi za Novi Zeland. Kad sam to pronašla bila je veljača, a prijave su kretale u kolovozu, tako da sam imala pola godine kako bih se pripremila za prijave i za eventualni odlazak. Dijelili su 100 viza godišnje i navala je bila velika tako da me bilo strah da je ja neću dobiti, ali ipak je sreća bila na mojoj strani. Dobila sam vizu u osmom mjesecu i to je bilo to. Nakon toga rok za doći na Novi Zeland je bio godinu dana. Ja sam htjela uštedjeti što više novca pa sam odlučila otići u veljači. Na poslu sam tražila neplaćeni godišnji jer nisam znala kako će se stvari odvijati na Novom Zelandu, ali nisam ga dobila tako da sam morala dati otkaz.



Nakon prvog pronalaska posla, ponude stizale svakodnevno

- Nakon prvog dana u Aucklandu znala sam da se ne vraćam doma. Tada nisam ni znala kakva je zemlja, kakvi su ljudi i kakav je grad. Nisam imala posao, nisam imala nikoga poznatog, došla sam sama, ali nešto mi je govorilo "to je to" i nema nazad. Imala sam ušteđevinu i odlučila sam je potrošiti na istraživanje zemlje, a traženje posla sam ostavila za kasnije. U prva tri mjeseca prošla sam Novi Zeland uzduž i poprijeko i uvjerila se da je uistinu predivna zemlja s neopisivim krajolicima, još boljim ljudima i egzotičnom i raznovrsnom hranom. Oduševilo me sve, i za promjenu sam bila sretna. Najviše me se dojmio nacionalni park Abel Tasman u kojemu sam kampirala tri dana, Queenstown, Mount Maunganui i Hobbiton.

- Poslije tri mjeseca putovanja vratila sam se u Auckland jer sam tamo htjela pronaći posao. Tražila sam svaki dan, prvo po restoranima i kafićima pa sam se učlanila u agencije za zapošljavanje i pomalo postajala frustrirana budući da sam posao pronašla tek nakon 5-6 tjedana. Svi oko mene su radili, mijenjali poslove skoro svaki tjedan, a ja nisam mogla nikako nešto pronaći. I onda, napokon su me zvali na nekoliko generalnih intervjua u agencije za zapošljavanje i prva ponuda koju sam dobila je posao administratora u kompaniji Watercare dva dana nakon intervjua. Prihvatila sam ga i počela raditi za dva dana s ugovorom na dva mjeseca. Nakon toga ponude za poslove su stizale skoro svaki dan.
 
Priliku koju sam dobila nisam shvatila kao privremeni posao već kao priliku za ostanak. Nakon dva mjeseca pitala sam ih da me ostave dulje i dobila sam još jedan ugovor na tri mjeseca. S work holiday vizom Hrvati mogu raditi samo tri mjeseca za jednog poslodavca. Budući da mi je prvi ugovor na dva mjeseca bio preko agencije, drugi ugovor me firma direktno zaposlila i zaobišli smo pravila. U međuvremenu neki su ljudi u firmi dali otkaz, a ja sam pitala jel mogu preuzeti posao i rekli su mi da mogu. Ugovor mi je i dalje vrijedio pa se ništa nije mijenjalo. Gotovo svaki dan sam pitala ima li šanse da mi ponude posao za stalno jer se želim prijaviti za radnu vizu. Šefovi su htjeli da ostanem, ali u ljudskim resursima nisu bili voljni za tu poziciju ponuditi mi posao. Nisam odustajala, ali nisu ni moji šefovi koji su mi na kraju ponudili posao nadređen poziciji na kojoj sam radila i tako sam imala veće šanse ostvariti vizu i ljudski resursi su ovaj put pristali. Za vizu sam se prijavila u tri dana i dobila je za deset dana.

Zanimljivosti s Novog Zelanda



- Engleski se priča svuda, ali na ulicama se može čuti svašta jer ima mnogo kultura. Pronaći stan je jednostavno i ništa ne treba za useljenje. Samo plaćanje pologa. Međutim, kuće su jako loše i plaća se puno za nešto što ne vrijedi ni upola. Ljudi žive u kućama s po 7-8 cimera. Auckland je najveći grad Novog Zelanda, ima nešto više od milijun stanovnika i jako je multikulturalan. Meni je prekrasan, ali većina ljudi ga ipak ne voli jer je dosta različit od ostatka Novog Zelanda. Ljudi se više međusobno cijene na poslu, svi su jako uljudni i puni razumijevanja i borili su se za mene da ostanem ovdje.

- Minimalna satnica na Novom Zelandu je 15,25 dolara. Porez se računa po dohotku, ovisno o plaći je i porez veći ili manji. Od plaće koju ja dobijem uzimaju mi samo za porez, a ništa drugo ne diraju. Dobijem sve ostalo. Budući da nisam građanin već samo na radnoj vizi, ne moram odabrati mirovinsko, inače se oduzima po želji i postotak za mirovinsko od plaće. S ponudom za posao firma daje razne popuste na zdravstveno osiguranje, inače se plaća svaki odlazak liječniku za odrasle dok djeca imaju besplatno. Firma mi daje besplatno psihološku pomoć ako želim ići na psihoterapiju, 20 dana godišnjeg odmora, 10 dana bolovanja te razne druge stvari...

Plan je ostati na Novom Zelandu

- Kada govorim o mom osobnom planu mogu reći da se ja u Hrvatsku ne vraćam ni u kojem slučaju osim na godišnji odmor. Viza mi vrijedi idućih 30 mjeseci i onda ću se prijaviti za residency (stalni boravak) - zaključuje Nikoleta.
 








NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?