PREPORUČUJEMO
DIJANA FUDURIĆAmerika je za mene jedno fantastično iskustvo, svakoj bih djevojci to preporučila!

07.11.2016. by Igor Gelenčir

"Odlazak mi je bila najbolja odluka u životu jer to iskustvo je nešto neprocjenjivo. Sada mogu reći da imam prijatelje po cijelom svijetu", rekla nam je Dijana Fudurić, 28-godišnja Karlovčanka koja je dvije godine živjela i radila u glavnom gradu Sjedinjenih Država.

- Tijekom dvije godine boravka tamo, uspjela sam obići 22 američke države na što sam izuzetno ponosna kao i na sve prijatelje, iskustvo i poznanstva koja sam tamo ostvarila. Do sada sam mnogim djevojkama preporučila ovaj program, sve su presretne i zbog toga sam izuzetno i sama sretna jer znam da će imati što pamtiti do kraja života. Meni svaki spomen Amerike uvijek izmami osmijeh na lice.

Nezaboravne godine


- Odluka o odlasku u inozemstvo je pala preko noći, ali doslovno. Dobila sam slobodan dan na poslu i iz dosade "surfala" po internetu i svašta otvarala, tako sam slučajno naletjela na AuPair. Djelovalo mi je predobro i isti dan sam otišla u agenciju po više informacija. Otvorila sam aplikaciju kad sam došla kući, a već iduće jutro me zvala žena iz agencije kako bi mi čestitala što sam aplicirala.

- 2014. godine sam završila AuPair program i mogu reći kako su mi to bile najbolje/najluđe/najljepše dvije godine u životu koje sam provela kao AuPair u američkom glavnom gradu Washingtonu. Na program sam se odlučila prijaviti ponesena željom da iskusim nešto novo u životu. Sam proces prijave je vrlo brz i dalje sve ovisi o samom kandidatu koliko će trebati do finalne realizacije. Ja sam još bila u radnom odnosu kad sam se prijavila pa se oduljilo na nekih 5 mjeseci, no čim sam završila online aplikaciju i intervju, pronašla sam obitelj u roku tjedan dana. Kontaktirale su me obitelji iz raznih djelova Amerike, no ja sam se odlučila na ovu u Washington DC-u. Imala sam troje djece i "home stay mom" što mi nitko nije baš preporučio, no ja sam slušala svoj instinkt i nisam se prevarila. Došla sam u jednu prekrasnu i veoma složnu obitelj. Od prvog dana sam se osjećala kao dio njih i uvijek su se trudili da se osjećam kao doma. Djeca su me super prihvatila kao i ja njih, a s najmanjim dječakom sam imala poseban odnos tako da su me čak pitali da mu budem krsna kuma pa tako sada imam kumče u Americi.



- Sa smještajem nisam imala problema jer sam imala svoj kat u kući (soba, kupaonica, kuhinja i dnevni boravak) i uvijek sam mogla dovesti prijateljice na druženje, spavanje i sl. Također, imala sam automobil koji sam mogla korisititi kad god i koliko god sam htjela. Vikende nisam radila tako da sam ih uglavnom provodila u društvu drugih AuPair djevojaka i to su uglavnom bila neka putovanja, izlasci ili neki kraći izleti.

- Engleski baš nisam znala nešto najbolje, samo osnove, no to mi nije bila prepreka. Nakon kratkog vremena jezik krene sam od sebe jer nemamo druge opcije. Sam program je izuzetno dobro osmišljen i u svakom segmentu je tu netko tko može pomoći.

- Kad se stigne u New York na orijentaciju, već na aerodromu vas čekaju vozači koji voze u hotel gdje se s mentorima provodi prva 3 dana treninga za nadolazeću godinu. Nakon toga oni poimence zovu i vode na kolodvor/aerodrom, ovisno o tome u koji dio Amerike se ide. I kada se stigne na odredište, tamo čeka host obitelj koju smo si odabrali i tu počinje AuPair život.

- Dolaskom u obitelj pripadne se lokalnoj savjetnici koja je na raspolaganju 24/7 za bilo što (problem/savjet/razgovor). Ona nakon 2 tjedna dođe u kućni posjet na upoznavanje i da provjeri kakva je situacija i kako teče prilagodba. Njoj se može slobodno reći ako ima bilo kakvih problema ili nedoumica jer je bitno znati da nema situacije koja je nerješiva. Ukoliko obitelj i AuPair ne mogu funkcionirati, tu je opet opcija da djevojka ide u "rematch" i traži novu obitelj. To nije često, ali se događa i savjetnice su s time jako dobro upoznate i efikasne u rješavanju.



- Po programu je da se u AuPairu radi maksimalno 45 sati tjedno, odgovorno i savjesno. Imaju osigurana 3 obroka dnevno te tjedni džeparac i to tako mora biti. Ukoliko to nije ispoštovano od strane obitelji ili AuPair, tu je savjetnica s kojom se može razgovarati i onda ona pomogne pronaći rješenje. Za aplicirati u program mogu samo djevojke od 18 do 26 godina, s položenim vozačkim ispitom i osnovnim znanjem engleskog jezika te minimalno iskustvo rada s djecom.

Život u glavnom gradu SAD-a

- Živjela sam u Washingtonu i obožavam taj grad. U te dvije godine sam obišla 22 države i puno gradova, ali DC mi je ljubav broj 1 jer je stvarno organiziran, javni prijevoz odličan i sve je nekako lako pristupačno jer nije velik i razvodnjen grad. Nekako je sve blizu, a i noćni život je TOP!

- U DC-u je veoma poularan happy hour. Barovi imaju neke snižene cijene hrane i pića određenim danima, tako da svi nakon posla idu na happy hour. DC po statistici ima najviše samaca, tako da ne čudi što svi iz ureda ulaze u barove na druženje. To je tako iz razloga što je grad skup, mladi uglavnom dolaze izgraditi karijere i kad osnuju obitelji odlaze iz grada. Sjeverno u Maryland i južno u Virginiju se može metroom ići, tako da im je to olakotna okolnost, a cijene su znatno niže.
 
- Dakle, happy hour je u tjednu, veoma je "živo" i puno ljudi uvijek. A vikendom ima nekoliko područja u gradu gdje se izlazi i bude stvarno jako puno ljudi. Grad je siguran. Naravno da ima sumnjivih područja u koje se zna da se ne ide i to je to. Ja sam živjela u ulici gdje su ambasade i Obamine kćeri idu u školu, tako da mi je policija konstantno bila na ulici i nisam imala straha ići doma pješke niti u koje doba po noći kad bih dolazila iz izlaska. Kod njih izlasci vikendom krenu ranije nego kod nas i završe ranije. Nakon 2 sata iza ponoći više nema ulaska u klubove, a zadnji metroi idu u 3 sata tako da je to sve super osmišljeno i organizirano da se ljudi pokupe i odu kući. Zato je popularan nedjeljni "brunch" ili užina kako bismo mi rekli. Naspavaju se do 10-11 sati i onda se nalazi na brunchu koji je fantastičan.



- Za program se izdaje J1 viza koja se izdaje na godinu dana. Oko nje nema problema jer si u programu, kad dolaziš u ambasadu već znaš u koju obitelj i grad ideš tako da nema nekih suvišnih pitanja.

Nakon završetka programa uslijedio povratak


- Osobno nisam požalila niti sekunde što sam išla u SAD. Ne bih znala što sam propustila da to nisam prošla. To je stvarno jedno nezaboravno iskustvo koje bih preporučila svakoj djevojci da prođe. Upoznaš sebe, svijet, druge ljude različitih kultura, rasa, vjera i to ti jednostavno otvori sliku svijeta. Dosta naših ljudi se nije pomaknulo nigdje pa pljuju po svemu što nije "hrvatsko", "naše" i prave se pametni ali nemaju hrabrosti izaći iz svoje dosadne svakodnevice i okušati se u nečemu novom. Žao mi je što i sama znam puno ljudi koji će radije samo gunđati nego skupiti hrabrosti, izaći iz svoje sigurne luke, a svijet je toliko prekrasno mjesto i šteta je ne iskusiti i ne vidjeti nešto novo i drugačije. Ja svim djevojkama koje apliciraju za ovaj program u Americi pomažem s velikim veseljem jer znam što ih tamo čeka. Drago mi je da sam odabrala baš SAD, a problema s nostalgijom nisam uopće imala. Nikog svoga nisam vidjela dvije godine, ali smo se svakodnevno čuli na Skype-u tako da je to super.

- Kad mi je program završavao, dobila sam poziv da se vratim na stari posao u Hrvatskoj i sada sam kod kuće u Hrvatskoj, presretna poslom, prijateljima i naravno blizinom obitelji. Zapravo, u globalu sam jedna sretna osoba s divnim iskustvom iza sebe i puna elana za nešto novo.







NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?