PREPORUČUJEMO
JELENA ATEBEYKINikada ne uspoređujte svoju novu okolinu sa zemljom iz koje ste došli, bit će vam lakše

24.11.2016. by Monika Ivanović

"Preselila sam se zbog ljubavi i želje da sa svojim tadašnjim partnerom osnujem obitelj. S obzirom da sam ja bila u Hrvatskoj, a on u Francuskoj, morali smo odabrati mjesto na kojem ćemo živjeti zajedno", započinje svoju priču bivša hrvatska manekenka Jelena Atabeyki (ex Orešković) koja je prije 6 godina iz Zagreba preselila u Pariz.

- Odluka je pala na Pariz iz više razloga. Primarni razlog je bio taj što je moj partner u Parizu ima vlastito poduzeće te je nekako bilo jednostavnije i logičnije da se ja preselim k njemu. Kad smo donijeli tu odluku, ja sam bila u šestom mjesecu trudnoće. Uzela sam porodiljni dopust i zaputila se u Pariz.

Jelena se u svojim mlađim danima bavila manekenstvom te joj se Pariz oduvijek sviđao. Smatra ga jednim od najljepših gradova koje je ikada vidjela i posjetila.

- Za Pariz imam samo riječi hvale kada se radi o izgledu grada i ljepotama koje nudi. Jednostavno sam oduševljena. Kako je to glavni grad, ujedno je i jako velik te ima mnoštvo ljudi. To sa sobom nosi i određene negativnosti. U gradu je iznimno visoka stopa kriminala, zbog mnoštva različitih nacionalnosti dolazi do problema neasimiliranih manjina u društvu, a s obzirom na velik broj stanovnika izražena je i nečistoća grada.



Nakon preseljenja trebalo joj je otprilike godinu dana da se u potpunosti prilagodi novoj okolini i novom načinu života. Glavni faktor u procesu prilagodbe bio je jezik jer tek kada je usvojila francuski mogla se samostalno snalaziti.

- Trebalo mi je oko godinu dana da naučim francuski jezik te da se mogu sama snalaziti u svakodnevnim životnim situacijama. Poznavanje jezika olakšava život u stranoj zemlji jer na taj način puno lakše stupate u komunikaciju s ljudima i ostvarujete prijateljstva, lakše ćete upoznati njihovu kulturu i običaje što je sastavni dio prilagodbe. Ja sam imala veliku želju uklopiti se u društvo te mislim da mi je zbog toga možda čak i bilo lakše. Mislim da je to stvar pojedinca koliko će se asimilirati u novoj zajednici te koliko ima želju za time. Zbog ovakvog stava nisam nikada imala problema s vječno spominjanom arogancijom Francuza, barem ne u većoj mjeri kao što sam znala doživjeti npr. u Hrvatskoj. Smatram da je trik u tome da od Francuza nikada nisam očekivala da budu kao Hrvati niti sam ih s ikada uspoređivala s Hrvatima.

Jelena je u Parizu pronašla mnogo toga što u Zagrebu nije mogla pronaći. Ona sve to svodi pod jedan nazivnik, a to je raznolikost ponude u svim sferama. Raznolikost je istaknuta od ljudi do kulturne, modne, zabavne, gastronomske ili pak edukativne ponude. Uz sve prednosti Pariza, Jeleni je ipak trebalo neko vrijeme da se navikne na novi život, a u tome je imala potpunu podršku bližnjih.

- Uz supruga i njegovu obitelj te prijatelje, majčinska uloga mi je pomogla da lakše prebrodim svoje prve pariške mjesece. Budući da sam vrlo brzo po preseljenju rodila kćer, koja je ujedno i moje prvo dijete, nisam ni stigla puno misliti o tome nedostaje li mi domovina. Živjela sam dan za danom u odgajanju svog djeteta. Suprug se bavi takvim poslom da mu radni dan započinje rano ujutro, a završava kasno navečer. Na taj je način briga o djetetu bila u potpunosti na meni te je od mog preseljenja to bio ujedno i moj jedini posao. S vremenom i dijete odraste te je tako prošle godine krenula u malu školu. Samim time sam i ja dobila malo više slobodnog vremena te sam se odlučila posvetiti usavršavanju pilates discipline u nadi da ću se jednoga dana moći ozbiljnije baviti time.



Premda je po struci magistrica ekonomije, Jelena se ne vidi u tome poslu te ju ne privlači sjedenje u uredu za računalom. Kaže kako je podložna promjenama te ipak ne isključuje u potpunosti tu opciju da bi joj to mogao biti budući posao.

- Nova sredina mi pruža priliku za novi poslovni početak i ne vidim zašto to ne iskoristiti. Moja odluka je pala na pilates jer me trenutačno to najviše zanima i vidim se u tom smjeru. Prije samostalnog ozbiljnijeg bavljenja time moram proći stručno usavršavanje, no zaista sam motivirana i imam veliku želju da se ostvarim na tom području.

Ono čega se Jelena prisjeća sa svojeg početka je proces skupljanja papirologije koji je bio dugotrajan, no prema njezinom sudu prošao je vrlo glatko u odnosu kako to zna inače biti.

- Kada sam se odlučila preseliti u Francusku, tada Hrvatska nije bila u EU te je samim time proces bio malo mukotrpniji nego danas. Od mog prvog zahtjeva za boravišnom vizom pa sve do zahtjeva za produženjem vize, sve je išlo relativno glatko. Mislim da je to zato što sam jednostavno prihvatila da je to zahtjevan proces koji zahtijeva prikupljanje papira i čekanje u redovima. Danas, nakon ulaska Hrvatske u EU, puno je lakše doći do potrebne papirologije.



Za kraj, Jelena je dala jedan vrlo koristan savjet našim čitateljima. - Ne uspoređujte zemlju koju ste napustili s onom u koju dolazite. Nema smisla tražiti razlike i kritizirati sve ono na što niste naviknuli ranije. Ne kažem da je to jednostavno, no čovjek si naprosto mora u glavi postaviti stvari drukčije, otvoriti svoj um i srce. Samim time bit ćete spremni za nova životna iskustva i lakše ćete prihvatiti stvari koje vas nađu i ujedno i iznenade. To je jedini način da se u novoj sredini osjećate dobro, a ponekad čak i bolje nego kod kuće.



NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?