Vratila se u Hrvatsku da bi ona i suprug Belgijanac postali poduzetnici
PREPORUČUJEMO
MARIJA RADMANVratila se u Hrvatsku da bi ona i suprug Belgijanac postali poduzetnici

27.11.2016. by Igor Gelenčir

Marija Radman ima 28 godina, a po zanimanju je magistra tekstilnog i modnog dizajna. Porijeklom je iz Oprisavaca, u blizini Slavonskog Broda, a nakon studiranja je živjela u Belgiji. Ipak, u dogovoru sa suprugom vraća se u Hrvatsku i ovdje postaju poduzetnici i otvaraju firmu. Iako ne zna gdje će je život još odvesti, Marija trenutno uživa u Hrvatskoj.

- Već na poslijediplomskom studiju sam počela potajno razmišljati o odlasku iz Hrvatske, ne zbog straha od budućnosti u Hrvatskoj, već jednostavno zbog svog avanturističkog duha i želje da istražim neke druge obzore. Kao studentica sam radila nekolicinu studentskih poslova, uz redovni studij. Zadnje ljeto prije završetka studija radila sam u jednom caffe baru, gdje sam upoznala svog sadašnjeg supruga Petera. Peter je tada već 5 godina zbog posla živio u Hrvatskoj, ali se u to vrijeme spremao za povratak u svoju Belgiju. Da dugu priču skratimo, dogodila se platonska ljubav, a to je ona zbog koje donosite odluku ostaviti sve iza sebe i započeti novi život daleko u nepoznatom.

- Nakon završetka 5. godine studija prvi put sam posjetila Belgiju, iz koje sam zajedno s Peterom napravila izlet u Pariz gdje me i zaprosio. Belgija je tada za mene predstavljala pravi mali raj koji me dozivao da ga istražim - osjetila sam da je to moja buduća domovina. Četiri mjeseca nakon toga, na Staru godinu 2010, čekala sam Petera koji je dolazio iz Belgije po mene i sve moje radosti, sitnice i uspomene bez kojih nisam mogla napustiti svoj dom. Odlazak i oproštaj s najmilijima je trenutak koji nikad neću zaboraviti, za mene, prokletu emotivku, bio je previše… Tek kada sam se umirila putem i počela s Peterom učiti prve riječi nizozemskog naš automobil je stao, motor je odlučio prestati raditi i ostavio nas na cesti s mislima u mojoj glavi - Je li to znak? Inače ne vjerujem u znakove, ali taj put sam posustala.

- Nakon iscrpnog puta, konačno sam stigla u svoju obećanu zemlju Belgiju, koju sam zavoljela neizmjerno u jako kratkom vremenu. I nakon nepunih 5 godina u Belgiji nikad nisam prestala gledati kroz prozor dok vozim automobil i diviti se arhitekturi i uređenosti okućnica i svega onoga što nas je okruživalo.



Život u Opwijku i Dendermondeu

- Peter i ja smo zajednički život započeli u jednom manjem gradiću, Opwijku (Flandrija), ne tako daleko od samog Bruxellesa, gdje je službeni jezik nizozemski. Kad smo već kod jezika, prvi put kada čujete Belgijance ili Nizozemce dok pričaju, pomislit ćete da je taj jezik prekompliciran i čak se čini nemogućim za naučiti, pogotovo kada govore određenim dijalektom, međutim, ako se odlučite učiti ga, a već govorite engleski, njemački ili francuski, brzo će te ga svladati. Početnički intenzivni tečajevi su besplatni, ali uvijek počinju u rujnu, tako da sam ja morala čekati 9 mjeseci na početak tečaja koji sam pohađala 4 dana u tjednu po 4 sata, u trajanju ukupno 4 mjeseca.

- Pohađanje intenzivnog tečaja bih preporučila apsolutno svakome, zbog mogućnosti svladavanja jezika u relativno kratkom vremenu, nakon čega ste spremni bez problema komunicirati u trgovini, bolnici, a ono najbitnije je da samim time imate i bolje mogućnosti u dobivanju posla i naravno izvršavanju istog. U vremenu koje sam provela čekajući tečaj provodila sam vrijeme s Peterovom obitelji, završavala diplomski rad, diplomirala i puno slikala. S obzirom da posao nisam ni pomišljala tražiti dok ne svladam jezik, počela sam se u slobodno vrijeme više baviti slikanjem koje je oduvijek bilo moja velika ljubav, uz dizajn. S vremenom se spontano ukazala prilika za izlaganje mojih slika, prvo u zgradi Općine u Merchtemu, gradu u kojem žive Peterovi roditelji, a drugo u prostorijama knjižnice u našem gradu. Nakon toga sam odlučila da od svojih slika mogu napraviti posao i nastaviti se intenzivno baviti istim.

- Nakon našeg prekrasnog vjenčanja u Istri, kojem su prisustovali svi naši najbliži i godinu i pol života kao podstanari odlučili smo kupiti kuću, u gradu Dendermonde koji je bio udaljen 15-ak kilometara od Opwijka. Kuća je bila idealna za ostvarenje mojih poslovnih želja. U prizemlju se nalazio poslovni prostor kojeg smo Peter i ja renovirali i pretvorili u moj atelier "MARA Atelier". Pred rođenje naše kćeri Zare ja sam odlučila svoj atelje obogatiti još jednom vrstom svojih rukotvorina, što je bio logičan slijed s obzirom na moje zanimanje, a to su bile romantične, unikatne haljinice za male djevojčice, haljinice za male djeveruše, za Prve pričesti i slično.



- Iako ja nikad u tih nepunih 5 godina nisam ni tražila posao u Belgiji, dobila sam jako interesantnu ponudu pred samu selidbu nazad u Hrvatsku. Također sam upoznata s činjenicom da su Belgijanci prilično otvoreni po pitanju zapošljavanja stranaca, čak sam i sama upoznala poduzetnike i obrtnike kojima u većini slučajeva nije nužno da zaposlenik govori nizozemski, sve dok se mogu sporazumjeti na engleskom.

Razlozi za povratak

- U Belgiji sam upoznala mnogo ljudi, čak i nekoliko s naših prostora, ali tužna je činjenica da prijatelje jednostavno nisam mogla stvoriti. To je jedan od onih, ajmo reći nedostataka koji je, ne samo kod mene nego i kod mog supruga, prevagnuo u odluci za napuštanjem Belgije. Ljudi nisu opušteni kao u Hrvatskoj, skrivaju se od prvih susjeda i sve im je na termin, kako doktor tako i druženje, čak im je i odlazak u park s djecom na termin. Po mom nekakvom shvaćanju, to je narod kojem nedostaje spontanosti, što na kraju krajeva nije nužno ništa negativno, ali svakako nije ‘kalup’ u koji smo se Peter i ja uklapali. Peter je netipični Belgijanac, relativno društven i kao takvom mu se život u Hrvatskoj i svidio, svidjeli su mu se ljudi koji su otvoreni uvijek za sjesti, popričati, bez gledanja na sat u onu kazaljku koja pokazuje minute.

- Doduše, ako mene pitate, nekad mi se Hrvati čine i preopušteni u nedostatku organizacije, budimo realni, za sve se ima vremena i uvijek se kasni. Recimo da je radna etiketa u Hrvata pod velikim upitnikom. Čast svim izuzecima, naravno, koji svoj posao odrađuju uredno. Na odluku za preseljenjem je veliki utjecaj imala Peterova velika želja da započne vlastiti posao i da radi ono što zaista istinski voli i u čemu uživa dok sam i ja željela nastaviti biti "sama svoj šef". U Hrvatskoj je to sve lakše i kada su financije u pitanju, a i činjenica da je u Hrvatskoj manja konkurencija na tržištu za poslove kojima se mi bavimo. Oboje smo predani poslu i volimo biti u bliskom kontaktu s ljudima, što nije na odmet kada želite prodati svoj produkt ili uslugu.



Uživanje u Hrvatskoj

- Dakle, odluka o povratku je pala iznenada, kao iz vedra neba, "ajmo nazad u Hrvatsku, živjeti negdje pokraj mora, gdje ima puno palmi i gdje sunce uvijek sija"! Nakon još kraćeg premišljanja gdje, konačna odluka je pala na Split i tu smo od lipnja ove godine. Mi smo se jednostavno poželjeli Hrvatske i svega onoga lijepog što ona nudi. Svima nam je poznato to da Hrvatska ima jako puno potencijala i da je Hrvatska jedna prekrasna zemlja. Ja bih lagala kada bih rekla da mi Belgija ne nedostaje, dapače, mnogo mi nedostaje ta uređenost, ali uređenost doslovno u svemu: u okolišu, u poslu, u ljudima čija je kultura na visokoj razini, nedostaje mi kada uđem u trgovinu, pekarnicu, bilo kakvu prodavnicu pa mi se prodavač/ica nasmiješi od uha do uha, zatim me isto tako i isprati i poželi mi ugodan ostatak dana, nedostaje mi naša obitelj.

- Našoj djevojčici smo svojom odlukom oduzeli pravo da odrasta uz svoju omu (baku) i opu (didu), sestru te uz svojih 12 bratića i sestričnih i zaista se nadam da će naši poslovni, a i privatni planovi izroditi uspješno i da će to sve jednog dana biti vrijedno. Ne mogu reći ni hoću li ostati u Hrvatskoj ili ću se jednom opet vratiti u Belgiju, jedino što znam je da smo sada tu, u našoj lijepoj Hrvatskoj, da na svakodnevnoj bazi upoznajemo nove interesantne ljude koji dolaze iz Hrvatske, ali i svih drugih krajeva svijeta, i učinit ćemo sve kako bismo ostvarili sve naše snove i planove.

- Peter i ja smo osnovali firmu MARABU GROUP D.O.O., u kojoj je on zadužen za unos najboljih belgijskih craft piva u Hrvatsku i distribuciju istih diljem cijele Hrvatske, a ja sam utemeljila nekoliko poslova koji zadovoljavaju sve moje kreativne apetite. Naime, otvorila sam Showroom ZAZA u Dugopolju kod Splita, u kojemu prezentiram dekoracije za vjenčanja i evente. Iste dajem u najam i nudim uslugu dekoriranja. U sklopu tog asortimana sam zadržala nešto ćime sam se rado bavila i u Belgiji, a to je spomenuta izrada unikatnih haljinica za djevojčice, koje također nudim klijentima u najam, kako bi njihove mezimice izgledale kao prave princeze na proslavama, vjenčanjima, rođendanima. A dodatna usluga koju u svom studiu nudim je fotografiranje djece. Ja obožavam fotografiju, još više volim djecu i provoditi vrijeme s njima i ovo je samo još jedan način da nahranim svoj kreativan duh.



- U slobodno vrijeme zajedno s Peterom i Zarom istražujem ljepote ovog kraja, pronalazimo sve one skrivene kutke koji kriju najljepša prirodna blaga i uživamo život punim plućima, a Belgiju ćemo posjećivati koliko god nam mogućnosti budu dopuštale - zaključuje Marija.

NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?