PREPORUČUJEMO
VANJA MLAKARHrvati su u Londonu cijenjeni jer smo veseli i dobro obrazovani

04.12.2016. by Monika Ivanović

Vanja Mlakar medicinski je tehničar koji dolazi iz maloga mjesta Brestovac pokraj Požege. U siječnju 2015. godine Vanja je napustio svoje radno mjesto u bolnici Sv. Rafael, iako je bio zaposlen za stalno. Nakon davanja otkaza uslijedila je i njegova selidba te trenutno živi u Woolwich Arsenalu, jugoistočnom dijelu Londona.

- Razlozi mog odlaska iz Hrvatske podosta su komplicirani, ali glavni razlog bila je socijalna i financijska nestabilnost te nesigurnost u budućnost. Ja bih to definirao kao želju mladog čovjeka za normalnim životom. Otišao sam u siječnju 2015. godine jer pokraj financijskih obaveza koje sam imao u to vrijeme, mjesta rada i opsega posla, nisam mogao zadovoljiti ni minimalne kriterije koji su potrebni da mladi čovjek opstane i stvori si nešto u životu. Pod kreditom i u dosta nezavidnoj financijskoj situaciji, pod dojmom sivila i stvarnosti u zemlji odlučio sam napustiti posao i domovinu baš tada jer sam osjetio da će svaka sljedeća kap razočaranja raspuknuti čašu. Nisam imao previše izbora.

Odabir je pao na Englesku jer Vanja jako dobro poznaje engleski jezik, ponekad čak bolje nego hrvatski. Također, oduvijek mu je bio san da živi i radu u jednom takvom okruženju. Engleska i London su mu nekada zvučali nedostižno i neostvarivo, ali kasnije je shvatio da to nije ništa drugo nego stvar izbora.

- Sam dolazak ovdje bio je, u najmanju ruku, trnovit, težak i nikako bez komplikacija, ali samo zato jer nisam imao dovoljno pravih informacija o tome kuda idem, koja su pravila i na koji način se pravilno pripremiti na ono što me čekalo ovdje. Iskreno mislim i da jesam ionako ne bih bolje prošao jer jednostavno nitko te ne može pripremiti na odlazak iz jedne kompletno drugačije zemlje (u svakom smislu), u jednu opet kompletno drugačiju. Ishitreno sam otišao, pod pritiskom naše stvarnosti, ali sad kad je sve na svom mjestu ne bih mijenjao ni za što.



- Život je ovdje ubrzan, ali samo ako si ga sam napraviš takvim. U Hrvatskoj nisam mogao ni štedjeti ni posebno negdje izlaziti niti pomisliti na neko putovanje. Imam 7 tjedana plaćenog godišnjeg koje iskorištavam dosta često kako ne bi došlo do zasićenja poslom, plaća mi je uredna svaki mjesec i s njom bez opterećenja odem na kavu, u restoran, muzeje, koncerte i ostale sadržaje koji su dostupni 24 sata 7 dana u tjednu, a i posjet obitelji dostupan mi je cijele godine. Uz to sve imam i otvorenu štednju koja je velikodušno popraćena i poticajima od strane države.

Prema Vanji ovdje je sve drugačije – počevši od jezika pa do običaja, standarda, kulture, shvaćanja i općenito ljudske slobode na rad, život i mišljenje. Slobodnije je, otvorenije tržište rada i ako želite zaraditi, radit ćete pošteno, ali ćete za to biti i pošteno plaćeni.
 
- U svojoj struci sam cijenjen (budući da je naše školstvo, kakvo god da je, ipak kvalitetnije i sveobuhvatnije) te mi omogućuje da si bez opterećenja mogu priuštiti neke stvari koje si sa svojim radom u RH nisam nikad mogao (putovanja svjetskim destinacijama, eventi, restorani, izlasci i sve to uz režije, stanarinu i osnovne potrepštine za svakodnevni život itd.). Ne živim kao šeik, ali mogu reći da živim lagodno.

Posao je bio unaprijed dogovoren iz RH (intervju je bio u Zagrebu) te ga je radno mjesto čekalo dok se formalnosti nisu završile. Zbog zastoja koji je dolazio iz RH (papirologija i birokracija) s poslom počeo je u veljači 2015., a samo priznavanje struke došlo je tek u kolovozu ove godine. Vanja misli da bi sve bilo lijepo da su se politika i birokracija dogovorili u RH te da bi se tako izbjegli takvi i slični problemi.

- Ovdje smo cijenjena radna snaga koja je vesela, pristupačna, toplija nego domaće stanovništvo, ali i organiziraniji smo, direktniji i nakon više od 8 godina provedenih u struci u RH, mogu iskreno reći da je ovdje posao ljepše plaćen, osoblja je više u omjeru na pacijente i na kraju krajeva radim svoj posao, a ne kao što sam u RH bio i čistačica i njegovatelj i tehničar i doktor i administrator i još sto drugih stvari. Profesionalno napredovanje je ovdje cijenjeno i uredno plaćeno od strane poslodavca (jer ionako, na kraju krajeva, oni su ti koji dobivaju kvalificiranijeg i kvalitetnijeg radnika) te je svaka dodatna minuta i svaki dodatni sat uredno evidentiran i plaćen.



Oduševljenje poslom ne krije, a isto raspoloženje Vanju prati kada priča o samom gradu i načinu života.

- Grad je živ od 0-24h, 7 dana u tjednu te u Woolwich Arsenalu nimalo ne fali noćnog života. Tu su i nezaobilazni povijesni orijentiri poput vojnih i mornaričkih baza, Docklands light railway (željeznica koja ide po dokovima, a koja je bez vozača i potpuno automatizirana) te katamarani i trajekti koji voze Temzom do skoro svakog doka u gradu. Klubovi, muzeji, pubovi te vožnje podzemnom, crvenim, ikonskim double deckerima i londonskim taksijima daju gradu posebnu čar i ako mi je dosadno od jednog kraja grada pa do drugog zaista je jednostavno doći i bez ijedne mobilne aplikacije, što omogućava svaki event dostupnim ma gdje se nalazio.
 
Budući da je u Londonu velika mješavina rasa, kulture i raznih običaja Vanja primjećuje da su ljudi ovdje dosta hladniji nego u RH, socijalni život se svodi na dosta zatvoren krug ljudi koji se međusobno poznaju, a i oni se rijetko kad posjećuju ili druže van poslovnog okruženja.

- Nema kao kod nas dugih kava, višesatnih ćaskanja i nekog prisnijeg druženja. Ovdje vlada utrka za novcem, zaradom i kad se cilj postigne, ljudi se obično ili vrate u domovinu i žive lijepo od svog posla/mirovine koju su zaradili ovdje ili se presele u manje gradove, prepolove troškove života i dolaze u London raditi po potrebi. Još jedna opcija je da jednostavno kupe nekretninu u nekoj drugoj, klimatski toplijoj zemlji. Hrvati su ovdje cijenjeni jer smo organizirani, radišni i općenito pristupačniji ljudi za razliku od dosta drugih stranaca ovdje.

Vanja se susreće s Hrvatima i voli provoditi vrijeme s njima jer na taj način osjeća dašak doma.
 
- Imamo drugačije shvaćanje, usudit ću se reći i ispravnije od ostatka svijeta i lijepo je provoditi vrijeme s istomišljenicima i bar malo osjetiti Hrvatsku u tuđini. Iako i naši ljudi, bilo to u RH ili u tuđini, znaju biti dosta hladni i prevrtljivi, ali to su više karakterni izopćenici nebitno gdje se nalazili.



Unutar prve godine življenja u Londonu, Vanja je išao u rodnu Hrvatsku svega dva puta i to više pod prisilom birokracije koja se morala riješiti. Sada kada su se stvari riješila, Vanja ide u posjeti obitelji i prijateljima jednom u dva mjeseca, a nekad zna ići i turistički. Oko povratka u Hrvatsku ima dvojbe.

- Iskreno ne znam hoću li se vraćati. Volio bih jednog dana, kad budem malo financijski sigurniji svoje stare dane dočekati na našoj obali sa svojom obitelji i u svojoj potpuno otplaćenoj kući. Da se razumijemo, nisam otišao iz obijesti i hira – otišao sam iz razloga što si takvo što ne bi mogao priuštiti kod nas, a da ne kradem, ne lažem i da nisam ili političar ili bankar. Da su okolnosti ljepše, stanje stabilnije i da ne moram biti u kreditu do 105. – ne bi mene London vidio osim možda turistički kako me sad Hrvatska vidi.

Svatko od nas ima svoje shvaćanje ovoga svega, ali Vanja je naučio da ako se planira ovakvo što onda se treba pripremiti prvo psihički, fizički pa na kraju i financijski.

- Ljudi moraju shvatiti da je ovdje apsolutno sve drukčije, drugačija hrana, mirisi, boje, ljudi, rase, kulture, običaji, politika, zakoni... Preporučam prvo posjet, izvidnicu ako ćemo tako (ako je moguća), istražiti, informirati se i dobro pogledati svaki aspekt ove zemlje i mjesta u koje se ide i biti jak u glavi. Biti spreman na sve što će ti biti servirano jer inače bolje odmah kupiti povratnu kartu. Biti spreman na početak iznova u stranoj zemlji – ne može biti jasnije.















NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?