PREPORUČUJEMO
MAJA KEREŠRiječanka je profesionalna plesačica u L.A-u: 'Amerika mi pruža sve što trebam'

04.12.2016. by Monika Ivanović

Maja Kereš mlada je profesionalna plesačica koja je rođena u Rijeci. Tamo je i odrasla, no danas živi u Los Angelesu, daleko od svoga rodnog grada.

- Prvi put sam na dulje vrijeme, točnije osam mjeseci, iz Hrvatske otišla 2010. godine kad sam primljena u međunarodni plesni program u Plesni centar Broadway u New Yorku. Otad sam se u New York vratila još jednom 2013. te potom i preselila 2014., a iz New Yorka u Los Angeles preselila sam se lani. Nakon što sam obranila diplomski rad 2010. godine odlučila da želim napraviti nešto više za sebe po pitanju plesa. Ta odluka je pala nakon što sam uvidjela da više ne mogu napredovati u plesnome smislu, a oduvijek sam bila gladna znanja te sam ga odlučila potražiti u New Yorku. Tu su mi definitivno financijski pomogli roditelji, iako sam i ja ciljano štedjela za to.

Odlazak je bio plod želje za usavršavanjem plesne karijere, a jednako tako odabir je pao baš na Sjedinjene Države iz razloga što nude najbolje mogućnosti za razvijanje takvog tipa karijere.

- S obzirom na karijeru koju sam odabrala - ples i to komercijalne prirode, Amerika je zemlja koja nudi sve ono što želim u ovom stadiju svog života. Vrhunski koreografi svjetske razine, glazbenici i umjetnici s kojima želim surađivati, jednostavno svi su bazirani u Americi. Također, ovdje imam priliku putovati, nastupati na svjetskim pozornicama, biti u filmovima ili TV serijama, live nastupima ili pak glazbenim spotovima i reklamama. Toliko ima opcija, a Hollywood je svjetska meka svega navedenog.



Maja je imala prilike raditi neke slične stvari unutar svoje plesne karijere u Hrvatskoj, no razlika je jasno vidljiva.

- U Hrvatskoj sam imala prilike raditi kao plesačica od nastupa u spotovima do nastupa na pozornici. Definitivno mislim, otkako sam otišla da su se otvorile nove prilike hrvatskim plesačima što mi je iznimno drago, ali generalno gledajući, mislim da se komercijalni ples ne cijeni u Hrvatskoj na istoj razini kao ovdje. Daleko od toga, i ovdje se udruge za zaštitu prava plesača žale na premale honorare i bore za veća prava, ali u Hrvatskoj takve udruge i ne postoje. Smatram da u Hrvatskoj biti profesionalni plesač u komercijalnom smislu još niti nije moguće - u smislu, zarađivati SAMO od plesnih angažmana. Osim toga, izvođači ili bilo tko tko želi angažirati plesače nisu spremni platiti za kvalitetu, nego smatraju da bilo tko može malo “mrdati guzom” i ne razumiju koliko je vremena, godina edukacije, treninga koji su zahtjevni, potrebno da bi se postigla visoka razina kvalitete. Mislim da općenito javnost, kao ni većina glazbenika nije dovoljno educirana po pitanju plesa, ne zanima ih, ne istražuju pa tako i ne razlikuju dobar od lošeg plesa. U Americi je definitivno potražnja za plesačima velika, u razno raznim segmentima, ali prvenstveno se plesači koriste kao pratnja ili dodatak izvođačima kako bi njihov scenski nastup ili glazbeni spot izgledali vrhunski. Bitna je uloga i koreografa koji nisu plesači koji slože 2-3 koraka i koreografija je gotova, to je ovdje posebna profesija.
 
Iako izgleda kao da je Amerika raj za Majinu karijeru, ona se ipak planira jednoga dana vratiti u Hrvatsku.

- Osjećam da mi Amerika pruža sve što mi je potrebno sada kada sam fokusirana na karijeru plesača, a nakon što završim s tim poglavljem, voljela bih nastaviti raditi kao pedagog i koreograf, svoje znanje i iskustvo prenijeti na mlade plesače u Hrvatskoj te ih motivirati da slijede svoje snove i vjeruju u ples kao karijeru. Voljela bih plesačima u Hrvatskoj biti netko tko će im omogućiti prilike kao koreograf koji će ih angažirati i umjetnički voditelj koji će potpomoći da se hrvatska plesna scena digne na stepenicu više. Jedina stvar koja me na neki način plaši je to hoću li u Hrvatskoj imati potporu, publiku i prostor za ostvarenje svih svojih ideja o kojima sanjam i da li ću se morati boriti s vjetrenjačama da bih se izborila za nešto što se ovdje u Americi uzima pod normalno.

Iznimno puno truda je Maja ulagala da bi danas bila gdje je. Kao i svakome, ni njezin početak nije bio idealan. - S obzirom da sam prethodno već bila u New York prije samoga preseljenja, nije mi bilo toliko teško snaći se u samome gradu. No, kada se radi o snalaženju u ulozi profesionalnog plesača u New Yorku nije mi bilo ni malo lako. Odlasci na audicije i castinge bili su mi potpuno novi te su u samom početku nosili određenu vrstu pritiska, posebice iz razloga što sam morala plesom zaraditi za stanarinu, režije, hranu, prijevoz i sve ostale troškove. Da se naviknem na takav život trebalo mi je sigurno nekoliko mjeseci. Nakon godine dana u New Yorku odlučila sam nastaviti svoju karijeru u Los Angelesu. Dolaskom u L.A. ponovno sam morala proći kroz proces prilagodbe s obzirom da je plesna scena puno veća. Tada mi je trebalo i nekoliko mjeseci da se naviknem na novi grad, ali mi je trebala i cijela godina da bih mogla reći da se osjećam kao doma.



Sa samim jezikom nije imala problema, a to pripisuje čarobnosti plesa koji je jezik sam za sebe. - U plesu nije toliko bitan jezik i baš je zbog toga je toliko čaroban jer ljudi koji ne pričaju niti riječ zajedničkog jezika i dalje mogu komunicirati i razumjeti se putem plesa i pokreta. Kad odaberete ples kao karijeru, bitnija je vještina od savršenog govorenja engleskoga jezika. Ipak, dobro poznavanje vam nikako ne može odmoći jer će te nekada imati priliku putem neobaveznog razgovora bukirati posao. Vrijedno je znati pričati jezik one države u kojoj se nalazite. Sva sreća, moje znanje engleskog je vrlo dobro tako da sam se dobro snašla, ali naravno da je trebalo vremena i ponekad se još mučim s pronalaskom određenih riječi ili tečnošću.

Maja je trenutno jedina Hrvatica u plesnim krugovima u kojima se ona kreće. Kada se osvrne na američko društvo, ističe kako je jasna podjela na one siromašne i bogate. Amerikanci su prema njoj površni i većinom gledaju na vlastiti uspjeh.

- Konkretno mislim da sve gledaju iz perspektive biznisa. Do neke mjere im to ne zamjeram jer su odgojeni u duhu takve kulture. Ono što je lijepo u Americi, osim osjećaja da možete ostvariti sve što želite, je da ćete susresti ljude sa svih strana zemaljske kugle te se njeguju različite vrste kultura koje na neki način nadograđuju američku. Osobno se ovdje najviše na nekoj dubljoj razini družim s Europljanima ili Japancima s kojima dijelim slična stajališta, iskustva, kulturu, odgoj te s njima mogu ostvariti kvalitetniju razinu konekcije, što isto tako ne znači da je svaki Amerikanac površan.
 
Život u Los Angelesu je drukčiji od onoga u New Yoruku, a samim time se i jako razlikuje od života u Hrvatskoj. - Moje aktivnosti većinom se svode na plesne treninge, ali uspijevam pronaći vremena za slikanje ili pak druženje s prijateljima ili obitelji preko društvenih mreža. Freelancerski život je nepredvidiv - danas si zaposlen, sutra nisi, jedan mjesec imaš odličan prihod, sljedeća dva ga uopće nemaš. S obzirom na to, trudim se pametno organizirati svoj novac i svakako odvajati sa strane kako bih si mogla priuštiti stvari koje me čine sretnom i bezbrižnom, a ne samo preživljavati. Godišnji isto tako ne mogu baš planirati, iz razloga što za neke audicije doslovno saznam na dan održavanja ili dan prije. Bitno je uvijek pomiriti se s time da ću nešto sigurno propustiti dok me nema, ali i da će uvijek biti drugih poslova. Da sam uvijek na iglama oko toga što bi se moglo dogoditi te datume koje me nema, ne bih nikada otišla na nikakav godišnji ili imala društveni život. Važno je naći balans između privatnog i poslovnog te znati što je u kojem trenutku važnije.

Trudi ići dvaput godišnje u Hrvatsku jer ništa ne može zamijeniti hrvatsko ljeto ili pak Božić u krugu obitelji. - Ljeto u Hrvatskoj je nešto toliko prekrasno da ne znam nijedno drugo mjesto gdje bih ga provela. Razlog broj jedan mog posjeta Hrvatskoj su obitelj i prijatelji koje jedva čekam vidjeti, zagrliti i napričati se s njima. Osjećaj topline koji se stvori kada dođem doma, u svoju domovinu, svoj grad koji poznajem kao svoj džep i imam milijun uspomena na svakom koraku je jednostavno neopisiv.



Iako se možda najbolje osjeća u krugu svoje obitelji, našim čitateljima preporučuje da samo putuju, putuju i putuju. - Putovanja nam daju toliko bogatstvo koje se ne može usporediti ni s kakvim novcem, a promijenit će vam život. Samo to što se susrećete s drugačijim načinom života, drugačijom hranom od koje ste navikli, valutom, načinom oblačenja već vas čini mudrijim i iskusnijim nego prije putovanja. Meni su putovanja otvorila neke nove vidike, poglede na svijet, postala sam puno otvorenija i stekla prijatelje sa svih strana svijeta. Meni je za ostvarenje same sebe i svojih snova bio potreban odlazak jer unutar Hrvatske za to što želim jednostavno nije bilo i još uvijek nema mogućnosti. No, to je moja osobna priča. Bitno je biti iskren prema sebi i ne otići iz Hrvatske “jer to svi rade”, nego znati zašto idem ili zašto ostajem.





NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?