PREPORUČUJEMO
SASHA INGOLAMexico City - grad u koji se ili uklopiš i uhvatiš ritam ili ga totalno zamrziš

10.12.2016. by Igor Gelenčir

Sasha Ingola ima 31 godinu, a po zanimanju je magistra stranih jezika i umjetnosti. Rođena je u Vodnjanu, malom gradiću blizu Pule. Svoje školovanje je završila u Italiji (Urbino i Trst), a  bila je i stipendistica u Hong Kongu gdje je pohađala srednju školu International Baccalaureate, Li Po Chun. Nakon završetka školovanja Sasha je pokušavala u Hrvatskoj, ali nije išlo i svoj život nastavlja u Meksiku u kojem je sada već 15 mjeseci.

- Iz Hrvatske sam otišla dvije godine nakon što sam se vratila sa studija. Počela sam raditi svakakve poslove, neke u struci, a neke sezonski, ali plaća nije bila obećavajuća. Svaki put kad bih se javljala na neki natječaj odgovor bi bio da je natječaj otvoren čisto zakonski, ali da već imaju nekoga - sestričnu od čistačice, profesora tjelesnog odgoja kojemu nedostaju sati, pa će on predavati jezik. Ili su odgovori bili da imam previše iskustva ili uopće nije bilo odgovora. 2015. godine, dok sam još završavala svoju stručnu praksu od 1.800 kuna u jednom turističkom zavodu došla sam do jednostavnog zaključka. Poslije Kine i Italije i nakon toliko škola, je li posao od 1.800 kuna ono čemu sam se ja nadala? Naravno da nije. Tako sam odlučila napisati jako dobar životopis, ubaciti sva moja iskustva i školovanja te krenuti dalje. Nisam se nadala nikakvom natječaju.

Samo sam se odlučila javiti poznanicima koje imam po cijelom svijetu. Jedna prijateljica mi je spomenula jednu privatnu školu koja nudi sate engleskog za djecu, ali koja ima franšize po cijelome svijetu. Javila sam se toj školi u Rijeci, vidjela sistem rada. Naravno, nisam baš htjela stati u Rijeci. Pokušala sam ići malo dalje. Poslala sam svoj životopis skoro svim školama tog lanca i naravno, još nekim školama - pronalazila sam mailove po internetu, sasvim slučajno, čitajući preglede od roditelja i drugih profesora. Mislim da sam ukupno poslala 40-50 takvih životopisa. Napokon, polovicom 2015. sam dobila jedan zanimljiv odgovor iz Meksika. Nakon samo nekoliko mailova i nekoliko Skype razgovora, ponudili su mi posao! Kupila sam kartu nakon svega 2 mjeseca i u rujnu sam otputovala u Italiju na stručni tečaj - program škole koristi svoje knjige pa sam i to išla polagati kako bih mogla raditi s njihovim materijalom. Nakon tjedan dana tečaja, otputovala sam sama za Meksiko - prepričava nam svoj put.

- Zašto Meksiko i zašto baš Mexico City? To je pitanje koje me ljudi najviše pitaju. Moj odgovor je da to nije bilo namjerno. Odluka je pala zbog odgovora i ponude za posao koju sam dobila. Da je bila Kina, Urugvaj, Austrija ili Australija isto bih napravila. Preko Facebooka sam prodala neke krpice koje nisam mogla ponijeti sa sobom i s 2 kovčega ostavila stan i obitelj te otputovala s osmijehom.



- Moje školovanje na međunarodnom fakultetu otvorilo mi je oči. I naravno, dalo mi mogućnosti isto tako upoznati puno ljudi, ovdje u Meksiku imam prijatelje s fakulteta.

Puno dojmova pri dolasku

- Prvi dojmovi koje sam imala kad sam sletjela u Meksiko bili su jaki. Prvi put su mi roditelji zaplakali kad su me otpratili na aerodrom, vjerojatno jer su osjetili da je ovaj put drugačije i da možda neću iskoristiti povratnu kartu. Dok sam se vozila u taksiju do hotela gledala sam preko prozora i samo sam promatrala. Te zgrade, gomilu ljudi, kaos, zvukovi, mirisi. Ti jaki mirisi hrane... Sve je izgledalo kao u nekom snu. Sjećam se da sam prva dva tjedna samo hodala i fotografirala. Dnevno sam hodala po 30-40 kilometara.

- Ipak su mi rekli da ne smijem ulaziti sama u taksi i nikako ne smijem pričati sa strancima. Plavu djevojku u Meksiku svi primjećuju, tako kažu, i eto, na svojoj koži sam to iskusila. Sjećam se da nisam imala pojma koliko grad može biti velik. S bivšom šeficom bih se vozila i imala sam osjećaj da putujemo danima. Gužva, automobili, kaos po cesti. Rekla sam samoj sebi - ja ovdje neću nikad voziti.



- Isto tako se nisam mogla prestati smijati. Gradski život pruža svakakve mogućnosti. Trgovine, trgovački centri na svakom uglu. Nisam mogla doći k sebi. To je za mene bio raj. Reforma - dio grada koji je nedjeljom otvoren samo za pješake, bicikliste i trkače budi u tebi onaj osjećaj mira i tišine - da znam, pitate se kako mir i tišina, a govorim o Mexico Cityu? Za mene je to bilo opuštajuće. Trčati i gledati zgrade, male kafiće, svakako restorani koji nude svakakva jela. Trčala bih i promatrala sve oko sebe, stvari i ljude - prepričava nam Sasha.

Meksička hrana

- U početku sam bila jako skeptična oko hrane. Nisam jela gotovo ništa - rečeno mi je da je prljavo, da pazim kad jedem sirovo voće i povrće i naravno da je najbolja hrana ona ulična, ali i ona koja je najviše "dangerous". Nisam ljubitelj pikantnog i to ovdje ne pali. Meksikanci stavljaju chili, čak i na sladoled. Sjećam se mojeg čuđenja kad sam prvi put vidjela kako stavljaju limun, sol i chili na mango ili na papayu. Pitala sam kolegicu s posla što je to, a ona meni: Esta buenisimo! Super je! Moraš probati. Sol, limun i chili se stavljaju i na čips i na sladoled i na krastavce! A tek kad sam prvi put vidjela kako jedu kukuruz...Uguraju štapić u sredinu, namažu ga majonezom i naravno, posipaju chilijem.

- Ili na vjenčanju kad su u 3  sata ujutro donijeli čašu s kremom. Ja sam mislila da je to nekakav kolač kao tiramisu s nekom kremom, a ono - zrnca kukuruza s majonezom, limunom i chilijem!



Meksikanci vole jesti, štandići sa svakakvom hranom se mogu svugdje pronaći, i po danu i po noći. Norme higijene su upitne, ali nitko se ne zamara time. Tacosi sa svakakvim mesom, frigana kožica svinjetine, gorditas i svašta nešto - uvijek dostupno. Ljudi su ljubazni i uvijek pozdravljaju. Ako jedeš u restoranu, a netko izlazi ili tek ulazi u restoran, reći će drugim gostima - Provecho (u slast), što se meni čini jako pristojno i ljudski.

- Svuda se ostavlja napojnica od 10-15 posto. Najbolje je ostaviti jer nikad ne znaš hoćeš li naići na tu istu osobu drugi put. Ipak želiš da te lijepo posluže. Nakon Hong Konga teško sam se privikla neredu. Kad trebaš koristiti metro - podzemni vlak, uff... jedva ostaneš živ. Nema čekanja u redu, svi se guraju i imaš osjećaj da će ti netko otkinuti ruku. Imaju čak posebne vagone za žene jer muški znaju imati duge ruke i vole pipkati. Što je totalno suprotno od onog istog muškarca koji hitro skoči iz automobila kako bi ti otvorio vrata ili ti namjestio stolicu ili inzistira platiti večeru!

Život u velikom gradu i meksička kultura

- Ljepote Mexico Citya - koliko je čaroban, toliko je mračan. Ima dijelove grada -delegaciones, u koje je zabranjeno ići, odnosno, ne želiš tamo niti proći automobilom jer će te vjerojatno napasti. Na drugoj strani ima kvartova koji sa svojim uređenim parkovima, kućama i mnoštvom restorana i dućana izgledaju kao iz časopisa. Najduža cesta - Reforma, ima ogromnih spomenika i kružnih tokova, svaki od njih s drugim značenjem i predivno su uređeni. Postoje brojne crkve, u starom gradu - Zocalo nailazite na katedralu koja je u svoje vrijeme napravljena iznad piramida. Meksikanci vole svoju kulturu i ponosni su, svaka cesta nosi ime jednog meksičkog grada. Muzeja ima kao u priči - jeste li znali da je kakao nastao u Meksiku? E odgovore na to pitanje možete pronaći u Choco Mundo, muzeju čokolade, koji se nalazi u kući jedne poznate arhitektice. Da ne zaboravimo kuću poznate Fride Kahlo i Diega Riviere koji je ostavio iza sebe mnoštvo ogromnih skulptura, i u poznatom parku Chapultepec.



- Meksiko je grad u kojem ili se uklopiš i uhvatiš ritam ili ga počneš mrziti i opažati rupe u asfaltu zbog kojih skoro pa si možeš uništiti automobil ili poginuti. Sve ovisi kako ga doživljavaš. Iskreno, ja samo razmišljam što još moram vidjeti, koji ću muzej ići posjetiti u nedjelju, da li mi se jede sushi ili francuska hrana, jer sve to nudi grad, i više od toga.

U starom gradu, ako lutate po uličicama, vidite onako kolonijalni stil, starogradnju. Možete naići na svakakve bižuterije. Dvije ceste naprijed se nalazi sve što trebate za vjenčanja, prvu pričest, krizmu. Ali nemojte očekivati 10 dućana, nego 40-60 dućana koji nude tematski, sve što vam srce zaželi.

- Klima je raznovrsna. Ujutro može biti hladno i ljudi šetaju u kaputima. U podne je već ljetno vrijeme, kratki rukavi i sunčane naočale, sunce prži. Oko 17-18 sati je kišno doba, to je najčešće od lipnja do kraja listopada. Sad je ovdje zima, iako to nije ništa kao kod nas, kuće se ne griju pa se može osjećati kao da je "friško", odnosno malo hladnije, ali ništa strašno.

Posao se može naći



- Posla u Meksiku ima, ima ga i za strance koji inače rade kao menadžeri ili u nekom uredu za neke od internacionalnih kompanija ili pak po školama. Meksikanci, barem ona viša klasa, ali i srednja, svi žele da im djeca nauče engleski.

Ja trenutno radim u privatnoj dvojezičnoj školi. Radim od 8 do 14:30 sati. To je već treći posao koji sam promijenila. Poslije one privatne škole - dopunska škola, prešla sam predavati engleski na fakultetu. To sam ostavila jer nije bilo puno radno vrijeme, ali još uvijek predajem intenzivni tečaj subotom od 9 do 13:30 na istom fakultetu.

U školi radim kao profesorica engleskog jezika 4. razredu. To je samo osnovna škola i jako je prestižna ovdje u Meksiku. Radnik ima prava ako upadne u dobru firmu. Plaće su inače male, ali zanimanja kao što su profesori još mogu dobro zaraditi - naravno nije isto ako radite u državnoj školi.

Menadžeri, bankari, doktori i arhitekti su također zanimanja koja su dobro plaćena. Čak mislim da i kuhar u prestižnom hotelu ili restoranu isto tako može dobro zaraditi. Ovdje firme imaju svakakvo radno vrijeme. Ja imam dobro radno vrijeme, ali ljudi, na primjer, u nekoj banci znaju raditi od 8 ujutro do 20-21 sat navečer.



Privatni život se živi vikendom. Preko tjedna rijetko tko kuha. Zato i imamo čistačice jer nemamo kada sve to obavljati. A tek putovanja do posla, to ovdje može trajati i do 2 sata zbog gužvi.

Ja imam sreće jer živim blizu, najduže vozim 15 minuta od stana do posla. Radnik ima nekakva prava, ako zna kako može tužiti i boriti se protiv nepravde. Ovdje se čak čistačici bez ugovora daje božićnica i otpremnina ako je otpustiš, a ona te može tužiti ako joj to ne platiš.

Nekoliko savjeta Hrvatima koji planiraju ići u Meksiko

- Ja sam članica raznih grupa na Facebooku u kojima su Hrvati, ali i stranci. Kad mi nešto zatreba uvijek pitam koji savjet. Znam da je nedavno otvorena jedna pečenjara, mogla bih otići ovaj tjedan na neke dobre ćevape - govori nam kroz smijeh.



Kad govorim o papirologiji, moj slučaj je drugačiji jer mi je škola sredila papirologiju i ovdje u Meksiku sam pronašla ljubav, tako da je moja papirologija bila brža i jednostavnija. Ali svakako se unaprijed treba dobiti ugovor za posao i srediti radnu vizu. Treba se znati engleski, obavezno i španjolski. Ako imate znanje još kojeg jezika, to je još bolje. Prije dolaska svakako se učlaniti u razne grupe Hrvata, stranaca u Meksiku i pripremiti teren. Slati životopis i to jako dobar životopis i zamolbu internacionalnim tvrtkama ovdje, kao što su Nestle ili Apple. Nemojte čekati da vas netko zove ili da se otvori natječaj. Zadnji posao sam pronašla tako da sam pročitala poruku neke djevojke koja je ostavila mail neke druge žene koja je tražila profesore. Poslala sam mail bez ikakvog znanja gdje je i koja je to škola. Tri razgovora i dobila sam posao. Javila sam se u lipnju, a već u kolovozu sam počela raditi. Samo hrabro i bez straha o tome kako ćete bez mora ili bez vaših kafića. Sve se može ako se ne prestane sanjati i vjerovati u sebe!

Budućnost je u Meksiku

- Kad sam se odlučila preseliti, nije me bilo strah. Imala sam povratnu kartu, ako mi se ne svidi, vraćam se i idem okušati sreću negdje drugdje. U nekom drugom gradu i državi. Trenutno se vidim u Meksiku jer sam se udala za Meksikanca koji nažalost ne priča engleski. Ali zašto se ne bismo jednog dana preselili u neki drugi grad u Meksiku ili čak u Urugvaj?

- Niti u jednom trenutku nije mi bilo žao što sam napustila Hrvatsku, da sam bila pametna ne bih joj dala šansu od dvije godine nego bih ranije otišla. Nisam htjela reći samoj sebi da joj nisam dala priliku da me zadrži. Ali tako je ispalo. Obitelj me čeka, moji dolaze sad u svibnju na moje vjenčanje, a ja idem doma na mjesec i pol dana, malo da vidim svoje i uzmem si pekinezericu Heru koju sam ostavila doma s mojima. Što reći, svijet nam pruža mnogo toga. Šteta bi bilo propustiti sva ta bogatstva. Moramo živjeti punim plućima i vjerovati u svoje mogućnosti.



Sebe vidim kako ovdje radim, možda ovdje upišem doktorat jer sam ovdje završila i neki jezični svjetsko priznati tečaj CELTA, pa zašto ne, još jedna titula ne može naškoditi - zaključuje Sasha.







NOVO
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
ŠVICARSKA Katica ne žali zbog odlaska u Švicarsku, ali svoju budućnost vidi u Hrvatskoj
ŠVEDSKA Tamara nam otkriva 15 najvećih zanimljivosti o Švedskoj
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?