PREPORUČUJEMO
ALENKA VREBACOduševljena Irskom od prvog dana: 'Pohvale te što radiš svoj posao, a još te i plate'

14.12.2016. by Igor Gelenčir

"Irci su posebno osjetljivi za potrebitost drugih, konstantno se bore i podsjećaju druge na pomaganje najosjetljivijim grupama ljudi kojima je potrebna pomoć, na sigurnost u prometu. Na primjer, sigurnost motociklista (iako ih nema mnogo), na brzinu, bicikliste. Ljudi su vrlo dragi, ljubazni, susretljivi, ne rade razliku iako ste stranac (ne osjećate se strancem), staloženi su i nikad nisu u žurbi", govori nam Alenka Vrebac, 47-godišnjakinja iz predivnog grada koji teče, Rijeke, ali svoj život je nastavila u Irskoj i gradu Corku.

- Prošle godine u srpnju, točnije 10.7. smo preselili u Irsku, u grad Cork koji je jako sličan mojoj Rijeci. Kada smo stigli bili smo stvarno, ali stvarno totalno zbunjeni. Nismo znali otkud i gdje bismo krenuli. Bilo je dobro što smo smještaj uzeli u "home stayu" (u kući si s vlasnicima), tako da nismo morali voditi brigu gdje ćemo spavati, mogli smo u miru tražiti posao. Ljudi kod kojih smo odsjeli, Marcela i John su zaista predivni ljudi, kao i većina Iraca. Zaista su nam bili od velike pomoći s informacijama. Tolika ljubaznosti od Iraca da koji put niste načisto da li glume ili su zaista takvi.

- Moram vam reći da nije ugodno krenuti sve ispočetka, ponovno se dokazivati, tražiti posao i sve ostalo, ali sve je prošlo u najboljem redu, vrlo brzo smo pronašli posao, stan i sve ostalo što nam je trebalo - opisuje nam prve dojmove i doživljaje.

Ima posla za svakoga, ali smještaj je problem



- Poslova ima ako želite raditi. Cijene vas kao čovjeka i kao radnika. Ja još nisam mijenjala posao jer sam u startu tražila nešto drugačije. Nisam više htjela raditi po cijele dane i po više poslova istovremeno. Od toga sam i otišla. Tako da sada radim u grani povezanom s ugostiteljstvom. Proizvodimo povrće i salate za restorane, pakiramo ih. Radim samo u jutarnjim satima. Pohvale te zato što radiš svoj posao i još te i plate. Mogućnosti ima, ali sve više ljudi dolazi, tako da će s vremenom i ovdje splasnuti mogućnosti.

Smještaja definitivno nedostaje. Uz sav trud oko potražnje treba imati i sreće. Ovdje traže da imate posao i preporuku od prijašnjeg stanodavca, pa bez toga (a većina onih koji dolaze to nemaju) je teško pronaći smještaj, ali nije nemoguće. Stanova ima svakakvih, a većina ljudi se zadržava u centru ili bližoj okolici tako da u tom slučaju nemaju previše izbora u toj utrci za stanom. Ja sam protiv hostela (iako će većina ljudi misliti drugačije). Morate dijeliti sobu s nepoznatima i ne znate kuda sa stvarima tako da ja nisam za hostele, iako je jeftinije, ali ne i pravilo. Home stay je po meni mnogo bolje rješenje iako je skuplje, ali odmah krenete komunicirati na engleski, a ovo je irski engleski, informaciju možete dobiti direktno od nekog tko je tu rođen, a možda vam i da preporku za stan jer on može potvrditi kakvi ste bili u tom periodu kojeg ste proveli kod njega. Ja sam došla automobilom, tako da smo se odmah bazirali tražiti stan izvan centra, a bili smo i mobilniji prilikom traženja posla. Stanovi su skupi jer ih nema i Irci znaju da će ih iznajmiti i iskorištavaju priliku.

Život u Corku i efikasna birokracija

- Grad je veličine Rijeke, kroz centar prolaze dvije rijeke pa je jednostavan za snalaziti se. Zgrade su zapele u prošlosti i vjerujte mi, Irci se uopće ne brinu zbog toga. Jako je umirujuće, iako radite, sve je kao doma (posao, škola, trgovina...), nemate osjećaj  užurbanosti kao kod kuće, nema potrebe uvijek gledati na sat i bojati se zbog kašnjenja. Ne, ovdje to ide nekako lagano i bez stresa, a to je i najbitnije. Sada je Cork prekrasan, sav je u lampicama.



- Ovdje je sve jednostavno. Ne kompliciraju si život kada za to nema potrebe. Svaki podatak koji vam treba je dostupan na stranicama za građane. Osnovno vam je imati posao kako biste dobili pps broj (naš oib), zatim možete otvoriti račun u banci i vrlo vam je bitno imati potvrdu o stanovanju, bez toga ništa, znači, taj papirić je neizostavan. A sve ostalo ide lagano.
 
Za odlazak morate biti hrabri i uporni

- Tko god se odluči za takav korak, mogu reći da je hrabar. A hrabrosti mu svakako treba, samopouzdanja, pripremiti otprilike 1.500-2.000 eura, jer ne znate hoćete li posao pronaći za tjedan, dva ili za mjesec dana. Treba pronaći sobu, bez obzira da li je iznajmljivanje ili štogod, treba platiti mjesec i depozit. Trebate se oboružati dobrim životopisom i dobrim tenisicama te krenuti, nešto internetom, a mnogo pješice od vrata do vrata. Ako ste uporni, bit će i rezultata, a ako dođete vidjeti hoćete li to moći, ne morate niti dolaziti jer ćete samo potrošiti lovu. Morate računati isključivo sami na sebe, a drugi ljudi će vam preko facebooka pomoći s informacijama ako ih zatrebate.

- Zbog odluke koju sam donijela o odlasku u Irsku vjerujem kako neću nikada zažaliti, vjerojatno je jedna od boljih u mojem životu. Namjeravam ostati zauvijek ovdje jer ovdje djeci mogu pružiti nešto što kod kuće neću moći još tisuću godina. Nostalgija me hvata, puca srce, duša se guši. U Rijeci su moji roditelji (nedostaju mi neopisivo), moje sestre, nećaci, moji prijatelji (dok su se neki i od njih razgmizali Europom za boljim životom). Bila sam kod kuće preko ljeta za godišnji odmor i za maškare, to je nešto što ne mogu dopustiti da mi moja država oduzme, ako je uopće mogu zvati svojom s obzirom na gorčinu koju mi je pružila. Definitivno, otišla sam zauvijek i sve što sam vam ispričala je moje osobno iskustvo, možda ga neki imaju drugačije, ali moje je od prvoga dana samo pozitivno - zaključuje Alenka.





NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?