PREPORUČUJEMO
DAVOR MARINOVIĆU Hrvatsku se neću vratiti jer tamo nikada ne bih imao ono što mogu imati ovdje

22.12.2016. by Monika Ivanović

Popis zanimanja Davora Marinovića poprilično je dugačak, naime, on je strojarski tehničar, elektrozavarivač, administrator područne mreže LAN te serviser računala. Iako je imao posao u svojem rodnom gradu Osijeku, on je želio promjenu, želio je napredovati, no nažalost, to nije bilo moguće u Hrvatskoj. Sukladno situaciji, Davor je u rujnu ove godine spakirao kofere te se zaputio u Irsku gdje ga je dočekao prijatelj koji mu je olakšao prve dane.

- U Osijeku sam imao posao i bez zadrške mogu reći da sam bio prezadovoljan onime što sam radio. Problem je nastao u onome trenutku kada sam shvatio da mogu više, da želim više, ali da nemam mogućnost napretka. Shvatio sam da je vrijeme za promjenom i tako sam počeo razmišljati što ću i gdje ću. Prva stavka bio je jezik, a kako engleski učim od malih nogu, odabir je pao na englesko govorno područje. Nakon razgledavanja raznih opcija, odabir je pa na sjevernoirski  grad Letterkenny koji se nalazi u općini Donegal. Mojoj sve većoj želji za odlaskom pridonijela je i politička situacija u zemlji te općenito način života koji vlada kod nas. Bio sam sit pustih predizbornih obećanja, obećanja poslodavaca za napretkom na radnom mjestu koja nikada nisu bila ispunjena. Nadalje, dolazilo je do toga da nisam bio isplaćen onoliko koliko sam trebao, doživljavao sam razne oblike nepoštivanja na radnom mjestu, a za satnicu od 180 sati, ja sam bio isplaćen za 90 sati rada. Mislim da bih mogao još u nedogled nabrajati, no shvatili ste poantu.

Davorova očekivanja bila su ispunjena preseljenjem u Irsku. Očekivao je tmurno vrijeme i konstantnu kišu, a na kraju je bio oduševljen onime što ga je dočekalo.

- Kvaliteta života ovdje je kudikamo bolja od one u Hrvatskoj, a mislim da je to i naočigled svakome jasno. Plaće ovdje idu na tjednoj bazi što mi se jako sviđa jer uvelike olakšava život. Minimalna satnica je 9,15 eura te se može dogoditi da u jednom tjednu zaradite i do 400 eura. Naravno, za razliku od Hrvatske ovdje imate mogućnost napretka te sukladno vašem trudu i zalaganju, vaša satnica može rasti. Kada pokažete želju za radom, poslodavac to odmah prepoznaje te su u tom smislu jako otvoreni i pristupačni, pomoći će vam oko bilo čega, bit će spremni podijeliti korisne savjete s vama te imati maksimalno strpljenja dok se ne prilagodite novoj radnoj okolini.



- Trenutno radim kao waitering staff u hotelu Clanree. Mnogi će to odmah usporediti s našim konobarenjem, no vjerujte mi da to nije ni blizu konobarskoga posla u Hrvatskoj.

Puno početničkih problema Davor je uspio izbjeći, no proces rješavanja papirologije nije bio nimalo jednostavan.

- Olakotne okolnosti u mojoj priči su te da sam imao ranije dogovoren stan, a posao je došao kroz nepunih 14 dana otkako sam došao. To je sve bilo super dok nije došao dio oko rješavanja papira, to je bilo dosta zeznuto i nategnuto. PPS broj sam dobio kroz 10-ak dana, no kada sam imao želju otvoriti bankovni račun, naišao sam na veće probleme. Ipak, na kraju se sve to riješi i budete sretni i zadovoljni onime što dobijete nakon svega.

Ono što si je priželjkivao, Davor je i dobio, a to se dogodilo zbog velike želje i truda. Još jedna od pozitivnih strana života u Irskoj su ljudi o kojima Davor ima samo riječi hvale.



- Međuljudski odnosi, po mojem mišljenju, temelje se na subjektivnom stavu i doživljaju. Osobno, rekao bih da su ovdje svi ljudi maksimalno fer i korektni te da se ovdje ne moraš pribojavati da će ti netko zabiti nož u leđa. Moguće je da ima i takvih stvari, no ja ih osobno nisam doživio. Jako su susretljivi i pristojni, a mnogi navode da je to naučena i odglumljena pristojnost, a ja ponovno nemam takav dojam i mislim da ti ljudi doista jesu takvi. No njihova najveća vrlina je organiziranost, a upravo to omogućava lijep život s malo stresa.

Izuzev ugodnih Iraca, Davor susreće i Hrvate, a do sada ih je sreo već na desetke. Nije još upoznat s time da postoji neka zajednica koja okuplja sve Hrvate u Irskoj, no to ih ne sprječava da se nekada podruže privatno. Kroz razgovore s njima, Davor uočava kako su i oni sličnoga mišljenja kao on te da su poprilično zadovoljni onime što su dobili nakon preseljenja.

Gradić u kojem živi ima oko 10.000 stanovnika i vrlo je ugodno mjesto za život. Opisuje ga kao kulturno mjesto koje ima puno crkvi koje vrijedi posjetiti, a zelenila i predivnih parkova ne nedostaje. To je mjesto koje opušta, a nalazi se blizu Atlantskog oceana. Nudi mnoštvo povijesnih mjesta za obilaske te daje veliki raspon sadržaja gdje svatko može pronaći nešto za sebe.

- Ovdje zaista imate jako puno opcija kada se radi o organiziranju slobodnog vremena. U mom slučaju, radim u hotelu koji ima svoje sezone i one su naporne te tada imamo puno posla. Baš zbog toga još uvijek nisam imao prilike za putovanjima i razgledavanjima. Uglavnom sam išao u neka obližnja mjesta, no za sada su prioriteti drukčije posloženi i prostora za zabavu i odmore nema. Postavio sam si kratkoročne ciljeve te sam neke od njih već ispunio kao što su stan i posao. U nekoj bližoj budućnosti planiram dobiti vozačku dozvolu, naći vlastiti stan te kupiti auto. Što se tiče konkretno kupnje auta, to mislim da bih mogao ostvariti u idućoj godini bez većih poteškoća dok bi mi u Hrvatskoj za to trebalo dvije do tri godine ako nisam malo rekao.



Irska ima puno prednosti i nudi ono što Davoru treba. Hrvatskoj ga vuče obitelj i prijatelji, no zasad ipak nema u planu trajno se vratiti natrag. Iskreno Davor kaže da je jedva čekao da ode od tamo i na pitanje ljudi pa zašto se ipak ne bi vratio, Davor odgovara: „Zato što u  Hrvatskoj NIKADA ne bih mogao imati ono što imam ovdje.“

- Susretao sam se s pokojim poteškoćama što mislim da je sasvim normalna stvar kada radite promjene ovakvoga tipa. Ja kažem da nema predaje i da idemo dalje, trud će se kad-tad isplatiti. Stvari polako sjedaju na svoje mjesto, no jednom kada krene, nema više stajanja.

Već prema ranijim iznesenim stavovima, ne iznenađuje nas da je Davor pun podrške kada se radi o odlasku mladih, a posebice onih mladih koji žive u Slavoniji, nekako najzanemarenije dijelu Hrvatske.

Svima savjetuje da idu, da bježe iz Hrvatske jer se ovdje ne nazire ništa dobro. - Usudio bih se reći da u Hrvatskoj sve što je dobro je pokopano, pokradeni smo i ništa ne upućuje na pozitivnu budućnost. Posebno bih to istaknuo kada se radi o Slavoniji i Baranji. Savjetujem svima da budu hrabri i odvažni te da se odluče na novi korak u životu. Dajte novu priliku životu jer samo vam je nebo granica. Slijedite svoje ciljeve, snove, ambicije, želje… Postanite ono što ste oduvijek sanjali. Osobno želim svima sreću ukoliko se odluče na ovaj korak, a ovim putem iskoristio bih priliku da iskažem pohvalu portalu i pohvalim odličnu ideju i vrhunske priče. Mislim da je zaista korisno da ljudi znaju kakav je život vani te što ih čeka i da se na to pripreme što je bolje moguće.

NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?