PREPORUČUJEMO
MAROJE LJUTIĆŽivot u Bernu: Miran grad, priroda i puno poslovnih mogućnosti

27.12.2016. by Igor Gelenčir

Maroje Ljutić je 32-godišnjak, porijeklom Dubrovčanin i u svoj Dubrovnik se obavezno vraća na ljetovanja. Studirao je u Zagrebu, a od svoje 4. godine živi u Švicarskoj. Po struci je IT konzultant i nakon života u Hrvatskoj, Austriji i Švicarskoj jasno vidi gdje mu je mjesto u budućnosti.

- Kad sam imao 4 godine moji roditelji su odselili u Bern. Uvijek sam volio otići u Hrvatsku, pa sam nakon gimnazije upisao FER u Zagrebu. Nakon fakulteta sam godinu dana bio samostalan, ali se nisam uspio probiti na tržištu. Krenuo sam u potragu za poslom i uvidio koliko je bolja ponuda vani. Ubrzo sam pronašao posao u Grazu. U Austriji sam osjetio kako im je Švicarska nekakav uzor i tiha patnja. Bogatija država, više jezera, više planina, bolje željeznice, bolja skijališta itd. Oni su mi nekako probudili svijest i počeo sam razmišljati o povratku u Švicarsku.

Iako nisam imao namjeru (još) raditi s tatom koji ima informatičku firmu u Bernu, ipak se nekako ispostavilo da je najbolje da krenem raditi kod njega. Brzo sam se uhodao, puno naučio i što mi je najbitnije, imao sam dosta vremena za posjete Zagrebu, tako da mi odlazak nije teško pao - prepričava nam svoj put.

Ljepote glavnog grada



- Bern je prekrasan grad za obitelj, umirovljenike i djecu, miran je i siguran. Okružuje ga rijeka Aara, idealno za šetnjicu ili kupanac ljeti. Inače, grad Bern jedini ima besplatne otvorene bazene ljeti te posjeduje drugi najveći bazen u Europi, Weyermannshaus. Izvrsno je pozicioniran i povezan, željeznicom ste za sat vremena u Genevi, Baselu ili Zurichu, tri najveća grada u Švicarskoj s velikim zračnim lukama. Ako koji vikend odlučim ostati u i relaksirati se, također sam za sat vremena u Alpama na skijanju ili planinarenju.

Kao glavni grad, većina posla vezana je uz javne službe i administraciju. Nije da nema posla u struci i industriji, ali manje nego u gore nabrojanim gradovima. Već duže vrijeme razmišljam o preseljenju u Zurich koji je puno življi i pruža veće mogućnosti, mislim i nadam se da ću to u 2017. i učiniti, no ne isključujem da bih se vratio u Bern.

Švicarci su točni kao švicarski sat

- U poslovnom, kao i u privatnom svijetu su vrlo točni, ako nešto obećaju to će i održati. Ako slute da će kasniti, upozore vas unaprijed. Radim i s našim ljudima i tu se već češće zaboravlja, kasni i pronalaze se nekakvi izgovori u zadnji čas. Švicarci nisu ništa pametniji i sposobniji, ali ta pouzdanost čini razliku. Mislim da je to djelomično i urođeno, nemaju Švicarci slučajno najstarije i najpreciznije satove.



Švicarci jesu malo distanciran i hladan narod, ja za to vidim dva uzroka. Više novca i firmi znači više odgovornosti i upravljanja, više možeš izgubiti pa si napetiji. Drugi razlog je veliki broj stranih državljana. Miješaju se kulture i mentaliteti, što ima pozitivnih strana, ali se i gubi nekakvo zajedništvo, narodni običaji i pjesme. No, međusobno su vrlo društveni, znaju proslaviti, imaju svoj humor, lijepe pjesme i neki svoj đir. Nisu roboti, kako ih se zna predstaviti i doživjeti.

- Vikednom su shopping centri prazni, odnosno rijetko gdje su otvoreni. Ljudi se opuštaju planinarenjem u Alpama, šetnjicom uz jezera i rijeke ili su u nekom wellnessu. Jako su povezani s prirodom i ekološki osvješteni. Fascinantno mi je vidjeti kako se u brdima svi pozdravljaju dok u gradu gledaju samo ravno.

Razlike u birokraciji između Hrvatske i Švicarske

- Povukao bih paralelu s kupnjom automobila. U Hrvatskoj kad kupuješ automobil prvo moraš ići kod javnog bilježnika ovjeriti kupoprodajni ugovor pa ideš na poreznu kako bi ti oni procijenili vrijednost. S plaćenim porezom ideš na osiguranje i zatim, nakon toga u policiji prebacuju automobil na tvoje ime. Ovdje ne treba ni ugovor, ni bilježnik, ni porezna. Online sam sklopio policu osiguranja, poslao je s prometnom na policiju i dobio poštom sve potrebno.



Uvjeren sam da je proces osnivanja tvrtki također jednostavan i kratak. Jedino ti treba početni kapital koji iznosi isto kao i kod nas, samo u francima, ne u kunama (znači 7x više). Što se tiče nameta, kod nas plaćaš 5 posto poreza na polovni automobil (za koji je država već uzela 25 posto PDV-a), a ovdje plaćaš jednom i to 8 posto PDV-a i to samo na novi automobil. Slično je i u industriji, ne bi se inače tolko firmi osnivalo gdje je radna snaga daleko najskuplja (ali i kvalitetno obrazovana).

- Tri od deset najvećih europskih korporacija su Švicarske, a ne bave se satovima, čokoladom, noževima niti sirom (Nestle, Roche i Novartis). Vojska je obvezna i relativno moćna za tako malu državu. Dojmila me se jednom slika, alpska idila s drvenim šarenim kućicama, okićenim cvijećem, a ustvari su to kamuflirani betonski bunkeri s topovima i podzemnim tunelima.

Povjerenje u švicarske političare i direktna demokracija

- Ovdje političari ne "delaju" 24 sata dnevno, ne voze brzo jer niti piju niti jedu, i ne zabavljvaju narod. Zato ni ne pratim švicarsku politiku, vjerujem da će razumno odlučiti za dobrobit nacije. S direktnom demokracijom, narod također sudjeluje u važnijim odlukama. Držanje sa strane i neulazak u EU su se pokazali pravom odlukom.



- Prije nekoliko dana je Švicarska proširila sporazum o slobodi kretanja izmedju EU i Švicarske i na hrvatsko tržište, stupa na snagu već od 2017. Bio sam ugodno iznenađen jer nas očito ne gledaju (više) kao neke problematične, ratoborne primitivce. Bez obzira na ovo, i dalje neće biti moguće samo pokucati na vrata i tražiti posao. Ne tako davno je izglasana inicijativa za sprječavanje masovnog useljavanja u državu. Ona govori da, ako za jednu poziciju ima radne snage u državi, ne smije je dobiti netko izvana. Štite svoje radno tržište, što je sasvim u redu.

Bio sam u Njemačkoj, dok je bio onaj najveći val dolaska imigranata. Vidjelo ih se posvuda, spavali su po kolodvorima i slično. Primila ih je i Švicarska puno, ali se ne sjećam da sam ijednog vidio. Oni im daju svoj smještaj, program integracije i pravila što smiju raditi i gdje se smiju kretati.

Za budućnost postoje dvije opcije

- Kad sve zbrojim, pola sam života proveo u Hrvatskoj, a pola u Švicarskoj i nešto malo u Austriji. Vuče me često u Zagreb, gdje sam proveo prekrasne studentske dane i stekao puno prijatelja. Još prije mog odlaska uvijek sam mislio kako smo sposoban narod i kako će biti bolje. Sad nažalost imam samo utjehu kako ne može biti gore. Zasad i u bližoj budućnosti se ne mislim vraćati u Hrvatsku. Volim otići i provesti se vikendom u Zagrebu, ljetovati u Dubrovniku, ali radni uvjeti i navike su mi bolje ovdje. Sad planiram preseljenje u Zurich, gdje mi je brat i nekoliko prijatelja odselilo i gdje je grad življi. Iz Zuricha će mi biti još lakše skoknuti do Zagreba, kamo ću i dalje dolaziti, barem dva puta mjesečno. Proputovao sam dosta, iskusio sam i život u Austriji i za mene nema treće opcije - zaključuje Maroje.

NOVO
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
ŠVICARSKA Katica ne žali zbog odlaska u Švicarsku, ali svoju budućnost vidi u Hrvatskoj
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?