PREPORUČUJEMO
IVANA FLUKSIViše ne živimo na dug i ne razmišljamo kako ćemo do sljedeće plaće

13.01.2017. by Monika Ivanović

Ivana Fluksi rođena je u Slavonskome Brodu, no kao mala s roditeljima seli u Koprivnicu gdje i ostaje živjeti. Završila je srednju medicinsku školu te se nakon toga zapošljava u struci u jednoj bolnici. Kako Ivana kaže, ne može se požaliti na puno toga u svom životu, no svakako izražava žaljenje i nezadovoljstvo kada se radi o sustavu. Baš zato što u Hrvatskoj sve funkcionira preko plavih kuverti i rodbinskih veza, Ivana je odlučila svojih 35 godina života spakirati u dva kofera i otisnuti se na sjever- u Irsku.

- S 31 godinom upisala sam studij sestrinstva jer sam htjela napredovati u svojemu poslu, ali imati i više kvalifikacija unutar svog područja. Uz to, očekivala sam da će mi to donijeti i bolje uvjete na poslu. Naravno, moja očekivanja nisu bila ispunjenja te su tu krenula moja razmišljanja „a što sada?“. Jednako tako, moj život se svodio na preživljavanje i življenje na dug što nije nešto što si želim u životu. Također, nisam tip osobe koja će se ulizivati ljudima na položaju kako bih dobila nešto, a moj trud i rad se nisu cijenili pa da bih u tom smjeru mogla postići nešto više. U krajnjoj liniji, počela sam razmišljati o svojoj djeci i njihovoj budućnosti koje, po meni, nije bilo u Hrvatskoj. Ponukana time odlučila sam otići, a ne dovesti sebe ili svoju djecu u situaciju da moramo nekoga za  nešto moliti.

Kada je Ivana shvatila da joj ne preostaje ništa drugo nego otići, krenula je razmatrati razne opcije. Prvotna ideja bila je Australija, no zbog prevelike udaljenosti i financijski razloga ta ideja nije zaživjela. Druga opcija bila je Engleska gdje je Ivana čak i pronašla posao, no s financijske strane to nije bilo isplativo. Treća opcija došla je kroz razgovor s kolegom i izgledala je kao najbolja opcija te se Ivana tako odlučuje za irski grad Convoy.

- Preselila sam se 25. studenog 2015. godine, a tri mjeseca nakon toga došao je suprug s naše troje djece. Posao sam dobila u struci u staračkom domu u centru grada, a poslodavac mi je kao radniku dodijelio dvosoban stan koji je također u centru.

Početak nije bio divan i krasan, no nije bio ni toliko grozan koliko je Ivana očekivala. Prije svega, bila je iznenađena količinom lažnih informacija koje su ljudi objavljivali na facebook grupama te je samim time dobila krivu sliku svega. Prva tri mjeseca nisu imali pravo na dječji doplatak te su svoje mjesečne prihode morali nadopunjavati ušteđevinom iz Hrvatske.

- Iskreno, nisam ni očekivala bajkoviti početak, no bila sam spremna na sve. Druga strana ove priče je izuzetno dobra i pozitivna. Ljudi su nas toliko prihvatili da sam ja bila jako iznenađena. Iznenadio me pristup ljudi i njihova neizmjerna želja da nekome pomognu. Iskreno, u Hrvatskoj ne možete očekivati pomoć od osobe koju ste sreli tri puta, a ovdje je to itekako moguće. Primjera je bezbroj, a jedan od njih je taj da je ravnateljica škole u koju idu moje dvije djevojčice pristojno ponudila odjeću svoje djece i bicikl za moje dijete. Također, dobile su i džempere koji su sastavni dio školske opreme. Ovo je samo jedan od primjera koliko su ljudi spremni pomoći.

Oko same papirologije nije bilo većih problema jer je sam poslodavac riješio većinu stvari. Manji problemi naišli su oko prilagodbe na novu okolinu, a najviše je trebalo djeci da se prilagode na novu školu. Bilo je problema i oko jezika, no najviše zbog naglaska s kojim se nisu ranije susretali.

- Svi ti problemi su bili očekivani, no lagano, jedan po jedan problem je odlazio. Čim sam malo napredovala na poslu prešli smo iz stana u kuću koju smo sami cijelu opremili potrebnim stvarima. Ubrzo smo kupili i osigurali auto i sve to bez zaduživanja i kredita. Za mene je to zaista ugodni šok. Jednako tako, na početku školske godine ne ulazim u minuse, a imam troje djece koja se školuju. Prošla je cijela godina bez dugova, a to je nešto o čemu sam mogla samo sanjati u Hrvatskoj.

Što se tiče ambicija, Ivana ne juri veliku karijeru, njoj je bitno da je radna atmosfera ugodna i da su primanja redovna, ali i proporcionalna uloženom trudu. Bitnije joj je da ima više slobodnoga vremena kojega može provesti sa svojom obitelji i prijateljima.

- Trenutnim poslodavcem nisam pretjerano zadovoljna i tu ponovno dolazi ugodni šok jer imam mogućnost promijeniti posao. A još veće divljenje mogu iskazati kada se radi o načinu dobivanja posla koji ne ide preko kuverte, rodbinske veze ili političkog opredjeljenja. Nakon što se prijavim za posao idem na razgovor gdje mogu prezentirati sebe i svoje radne sposobnosti, a zatim dobivam priliku to pokazati i u praksi. Da je tomu tako i sama sam svjedok jer sam se nedavno prijavila za posao medicinske sestre u bolnici i dobila sam posao. Možda me čeka bolji posao, a možda i ne. No to je toliko nebitno jer i nakon toga ima mogućnost otići svoju sreću tražiti negdje dalje.

U Convoyu trenutno živi sedam obitelji iz Hrvatske, a u obližnjem mjestu Letterkennyu živi 60-ak Hrvata. S nekima su se vrlo dobro sprijateljili te rado provode vrijeme zajedno.

- U Irskoj nije čudno čuti da netko priča hrvatskim jezikom te je to normalna pojava na ulici. Još uvijek mogu reći da se više družimo s Hrvatima jer su oni spremni na spontane zabave i druženja. I s Ircima je to moguće, no ne u tolikoj mjeri kao s našim ljudima. Suprotno tomu, susrela sam se par puta s pojedincima koji su mi dali do znanja da sam stranac, no to me nije dirnulo previše. Iako sam ovdje stranac i dalje imam veća prava nego kao Hrvatica u Hrvatskoj.

Standard u Irskoj je očekivano bolji nego u Hrvatskoj. Dokaz toga je da samo Ivana radi, a suprug čuva djecu jer nema smisla plaćati dadilju te i dalje žive neopterećeno. Ivana ističe kako nisu ljudi koji trče za luksuzom i da su zaista zadovoljni onime što imaju.
 
- Više nismo u situaciji da razmišljamo što ćemo i kako ćemo do iduće plaće. Nisam opterećena hoću li potrošiti 3 ili 5 eura na nešto, a uspijevamo i uštedjeti. Do sada sam bila dva puta u Hrvatskoj, a idući put planiram doći preko ljeta u posjet rodbini i prijateljima, nakon toga u Portugal na more. Sada si to mogu priuštiti, a i tamo je jeftinije ljetovanje nego kod nas. Uz sve to, zadovoljna sam i samim sustavom, iako i tu ima neki prednosti i nedostataka. Školstvo im je pojednostavljeno i manje stresno što je dobro. Loša strana toga je što su naše medicinske sestre daleko kvalitetnije od irskih, no u svemu postoje izuzetci.

Ivana ne želi nikome nametati svoje mišljenje, no ona je svoju sreću našla negdje dalje. Uz sebe ima supruga i troje djece koji su joj najveća podrška, a to je sve što joj treba jer zna da uz njih može izdržati sve.

- Sukladno mojem iskustvu rekla bih vam da se spakirate i odete probati. Naučila sam da ništa nije 100% sigurno, no nekada se treba „baciti na glavu“ i biti optimističan. Svuda je na neki način isto jer nigdje nije idealno i uvijek će neki problem iskočiti. Jednako je i s ljudima jer uvijek ima onih koji će vam dati zadnju mrvu kruha i onih koji će vam okrenuti leđa. Preporučam da budete uporni i strpljivi i znajte da će vam se trud uvijek isplatiti. I najvažniji savjet za one koji su naučili raditi po principu „brže, više, jače“ - Irci su opušteni i koriste frazu: Take your time, stoga uzmite si vremena jer život je prekratak.- zaključuje Ivana.

NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?