Radom u Italiji riješio stambeno pitanje pa se vratio: 'Doma je najljepše'
PREPORUČUJEMO
IVICA TURKOVIĆRadom u Italiji riješio stambeno pitanje pa se vratio: 'Doma je najljepše'

15.01.2017. by Monika Ivanović

Ivica Turković obiteljski je čovjek koji dolazi iz Koprivnice gdje je i proveo veći dio života. Po zanimanju je vozač teretnih motornih vozila te zbog nezadovoljstva u odnosu s poslodavcem i zbog ne tako dobrih uvjeta rada, Ivica se odlučio na odlazak. U talijanski grad Veronu preselio se u listopadu 2002. godine, a natrag u Hrvatsku vratio se u veljači 2015. godine.

- Kada si prevrtim film u glavi i vratim se u onaj dan kada sam odlučio otići, vraćaju mi se emocije kao što su ljutnja i revolt. Bio sam zaposlen, no moj trud se nije poštivao, moja stručnost u radu nije bila cijenjena od strane poslodavca, a doživljavao sam i to da sam bio potkradan na plaći. U cijeloj toj priči našao se moj kum koji mi je iznio poslovnu ponudu koja se nudi u Veroni. Bez puno razmišljanja odlučio sam prihvatiti tu ponudu te sam se hrabro otisnuo od kuće. Sudbina mi je predodredila Italiju, a ja mogu reći da je za mene to bio pun pogodak. Nakon preseljenja sve se posložilo i to sam shvatio kao nagradu za moj pošteni i predani rad te za moju skromnost. U Veroni sam proveo 13 godina na način da sam preko tjedna radio, a vikendima sam bio u Hrvatskoj sa svojom obitelji jer je to je bio jedini način na koji se može nešto uštedjeti.

Nakon što se spakirao i krenuo nije imao nikakva posebna očekivanja, no nakon što je došla prva plaća, shvatio je da ipak ovako nešto nije očekivao.

- Brojke zapravo govore same za sebe, prva plaća bila mi je veća za 125% nego u Hrvatskoj, a prijava plaće bila je veća za 350% i to uključujući dvije dodatne plaće. Prije nego što sam otišao razmišljao sam u smjeru da nikada ne mogu znati kako će biti ako ne probam, a uz to sam uzeo matematiku kao glavno oružje za dolazak do uspjeha. Stvari sam si posložio tako da na kraju svega, kada podvučem crtu, moram imati pozitivnu računicu, a ne da postajem rob kredita i rada.

Ivica možda jednostavno nije ni imao puno prostora za razmišljanje što ga čeka. Naime, posao u Hrvatskoj je završio u petak, a već u ponedjeljak je bio na novom poslu u drugoj državi.

- Nisam imao problema niti oko radne dozvole, sve što je bilo potrebno za dobivanje iste bila je uplata od 800 eura te na taj način dobijete potvrdu o plaćanju, a kroz godinu dana dobijete poziv od policije i sve ostale potrebne papire. Jezik mi nije bio prepreka, no nisam ga znao unaprijed. Moja tehnika usvajanja njihovog jezika bila je takva da sam tražio da mi radne naloge šalju faksom te sam tako učio jezik. Bilo je svakakvih smiješnih situacija, no na kraju sam se uspijevao sporazumjeti. Suprotno tomu, posao mi nije bio nikakav problem jer sam ga znao i otprije vrlo dobro raditi.

Gledano s političke i ekonomske strane, Ivica nije imao problema kada se radilo o poslu. Problem koji on ističe ja taj da su ga polako sustigle godine i da mu nije bilo lako naći zamjenski posao unutar Hrvatske.
 
- Uspoređujući svoj posao u Hrvatskoj i Italiji mogu uočiti neke sličnosti kao što je na primjer radno vrijeme, u obje zemlje radi se 13-15 sati dnevno. No ono ključno u svemu je odnos na relaciji poslodavac- radnik. Ne mogu reći da je u Italiji taj odnos savršen, ali se ispoštuje ono glavno. Ja radim i trudim se, a poslodavac me za to korektno plati. Nema tu neke posebne prisnosti, isključivo fer poslovni odnos što ne isključuje da se par puta kroz godinu ne može popiti kava sa šefom.

Svoj odlazak u Italiju definira kao „trbuhom za ciglom“. Otišao je zaraditi novac kako bi svojoj obitelji riješio stambeno pitanje. Ivici je to bio glavni cilj koji je u konačnici i ostvario, a to opravdava njegov povratak u rodnu zemlju.

- Moj cilj je ostvaren te trenutno mogu reći da imam riješeno stambeno pitanje bez da sam se prethodno uvalio u kredit kojega bismo otplaćivali 30 godina. Isto tako, nisam otišao van kako bih zaradio novac i onda se častio ljetovanjima ili nečim sličim. Svoj profit kroz ovih 13 godina gledam i kroz to što sam naučio jezik, imao priliku iskusiti ugodan radni odnos, upoznao sam mnoge druge kulture što je proširilo moje vidike, a i danas svoje vrijeme provodim u svojoj kući i mogu reći da iskreno uživam. Volim reći, svugdje je lijepo, ali kod kuće je najljepše.

Svoj povratak kući Ivica gleda na način da sve mora imati svoje granice i da u svemu treba imati mjeru pa tako i u vremenu provedenom u inozemstvu. Dosegnuo je svoj cilj te se ponosno vratio u Hrvatsku i odmah zaposlio.

- Pri povratku ponovno sam se zaposlio, također u struci, te mogu reći da je ovaj posao vani bolje plaćen nego kod nas. Realno, u Hrvatskoj se ne može ništa ostvariti, čak ni ono najosnovnije bez da posuđujete novac od bližnjih ili da dižete nepovoljne kredite. Ovdje kod nas se može samo kockati s vremenom te sjesti i čekati da dođu bolja vremena, a zapravo nikada nisi ni siguran hoće li ona doći.

Posljednjih šest godina Ivičinog rada van granice izgledale su nešto drukčije nego on prethodne. Tada je vozio po cijeloj Europi, kako Ivica kaže: „od Grčke pa do Finske“. Bio je 20-40 dana na terenu, a nakon toga bi imao tjedan dana slobodnih koje je rado provodio u rodnoj Koprivnici. Zbog posla, ali i zbog Ivičinog stava, nije se upuštao u neka dublja prijateljstva.

- Ako se s nekim nisam družio u Hrvatskoj, neću se s njim družiti ni u Italiji. Sa svakim se mogu pozdraviti i popričati, no nakon toga neka svatko ide na svoju stranu. Kroz svoj posao dosta sam se puta susreta s time da mi je bila potrebna pomoć na cesti i mogu reći da me nikada nitko nije odbio. Zaista su svi svaki put bili susretljivi, također, u svakodnevnom susretanju na ulici uvijek će vas srdačno pozdraviti. Njihov mentalitet bih okarakterizirao da je dosta sličan našemu, no neke razlike su uočljive. Rekao bih da su puno vrjedniji te da im nije teško nešto napraviti, a dosta često znaju ostajati raditi van radnoga vremena kako bi završili posao. Njihova mana je to što dosta često planu, no jednako tako znaju se i brzo umiriti. Kroz posao i život tamo susretao sam se s mnogo različitih ljudi, no prijateljstva nikada nisam tražio. Ostvario sam mnoga poznanstva i to mi je bilo sasvim dovoljno. Meni je samo bilo bitno da nas na poslu tretiraju kao jednake, a da se pitanje vjere, kulture i sličnih stvara ostavlja u kućnoj sferi i uzima se kao stvar osobnog izbora, a ne nešto što će utjecati na vaš položaj.

Ivica ponukan svojim iskustvom potiče sve koji žele otići te navodi kako treba otići u bilo koju razvijeniju europsku zemlju te da svakako sa sobom trebate imati kalkulator u džepu. Ističe kako svi čim prijeđu granicu zamišljaju kupovinu skupoga automobila, no on navodi da to ne treba biti prioritet i da se novac štedi.

- Nemojte unutar prve dvije godine ulagati u luksuzan auto ili nešto slično, bolje štedite novac kako biste kasnije bili osigurani. Gdje god da odete, morate raditi i morate se truditi te trebate biti vrijedan stranac. Preporučam da se ne sklapaju prijateljstva, već samo poznanstva i da uvijek održite svoje obećanje. Imajte hrabrosti i za odlazak, ali i za borbu u stranoj zemlji. Tamo vas ne treba biti strah promijeniti posao ili se izboriti za neka svoja radna prava. Osim u materijalnom smislu, zaradit ćete veliko životno iskustvo koje ne možete dobiti ako ostanete kod kuće. Idite, zaradite i vratite se - poručuje.

NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?