PREPORUČUJEMO
TOMISLAV ŠKULIĆU Auckland stalno dolaze novi doseljenici, a posla uvijek ima za svakoga tko želi raditi

18.01.2017. by Igor Gelenčir

"U početku, engleski mi je bio malo težak za razumjeti jer Novozelanđani imaju svoj naglasak i način govora, ali s vremenom sam se naučio i naviknuo na to. Nije bio veliki problem. Ljudi su ljubazni i spremni pomoći, a često se dogodi da te stranci pozdrave na ulici, u prolazu", govori nam Tomislav Škulić, psihoterapeut s Novog Zelanda. Ima 40 godina i živi u Aucklandu, a iz Hrvatske je otišao prije 20 godina.  

- Iz Hrvatske sam otišao 1996. za svojima koji su tamo otišli 1995. Vjerujem da su se oni odlučili za to jer se prilika za emigriranje u Novi Zeland ukazala na točki gdje su oni već razmatrali promjenu u svojim karijerama i općenito životu. Novi Zeland ima jaku zajednicu hrvatskih iseljenika koja je tu odavno, a i neki od njihovih poznanika su se već smjestili tamo i to ih je potaklo, između ostalog. Nakon završene srednje škole, ja sam otišao za njima.

Prvi dojmovi pozitivni

- Iz sjećanja, moji utisci su bili prebrojni, u prvim danima vezani za krajolik, geografiju grada i stil građevina (od kojih su najstarije izgrađene prije možda 150-ak godina). Ljude na početku nisam razlikovao, ali je već i onda Novi Zeland, odnosno Auckland, imao jaku multikulturalnu demografiju s doseljenicima sa svih strana svijeta. Neki su ovdje već generacijama, neki su pristigli tek nedavno i to se nastavlja. Grad se često mijenja, nove ceste i zgrade se stalno razvijaju, stare se ruše, a ljudi se često sele iz jednog predgrađa u drugo ili na drugi kraj zemlje.

Posla je uvijek bilo

- Poslovnih prilika je mnogo i to mi se čini kako je uvijek i bio slučaj u Novom Zelandu. Dakle, posla ima za svakog tko to želi. U početku, većina iseljenika pronađe poslove koji im pomognu da se smjeste i imaju neki osnovni dohodak. U mojim studentskim danima, radio sam na farmi voća i povrća, u prodavaonici i sl., a moji roditelji su promijenili 5-6 poslova, počevši od rada na farmi ili kao pomoć u staračkom domu. Sad mi je majka knjižničarka, a očuh soboslikar i to rade već godinama. Puno toga ovisi o kvalifikacijama mada je radno iskustvo preferirano. Puno se može postići kroz dogovor i dobra radna etika se cijeni i nagrađuje. Ljudi u svom poslu mogu očekivati prilike i priznanja prema zasluzi i sposobnosti, veze ne znače puno.

- Agrarna industrija i turizam su jako razvijeni, kao i informatički sektor. Vjerujem da puno naših ljudi pronađe eventualno posao u svojoj struci, ali i kao novokvalificirani zanatlije (električari, vodoinstalateri, i sl.) ili u uredima - radeći za firmu ili kao privatnici. Ja radim kao psihoterapeut u privatnoj praksi već 10-ak godina.

Problemi s potresima

- Potresi su relativno novi problem na Novom Zelandu. Prvi značajniji potres se dogodio na Južnom otoku u Christchurchu, u veljači 2012., popraćen brojnim manjim potresima. Vjerujem da su neki ljudi napustili to područje, međutim mnogi su ostali. Država je na to sve odgovorila adekvatno, prvenstveno u području recertifikacije stare i nove gradnje, gdje su se zgrade i ostali građevinski objekti morali strukturno pojačati. Ne znam kako je to bilo stanovnicima u tom djelu Novog Zelanda, pogotovo u svjetlu potresa prije nekoliko mjeseci, ali vjerujem da im nije bilo lako podnijeti. Razlog potresima je navodno taj što se na tom području spajaju tektonske ploče, a tlo je trusno - dakle podložno potresima. Štete su bile ogromne, tako da je bila uvedena trošarina za državno osiguranje u slučaju potresa.

Birokracija je brza i efikasna

- U principu se papirologija rješava jako brzo, puno stvari se može napraviti preko interneta. Ima birokracije u određenim državnim uredima, ali to uglavnom nije neki veći problem. Dosta toga je pojednostavljeno i transparentno. Sistemi i protokoli su često objašnjeni u pamfletima, tako da nema nepotrebnog nagađanja ako čovjek vadi novu putovnucu ili aplicira za građevinsku dozvolu i sl.

Nekoliko savjeta za prilagodbu


- Svima koji žele doći u Novi Zeland (a i drugdje) bih poručio da je znanje jezika možda najvažnije i da se engleski (odnosno jezik zemlje u koju se odlazi) nikad ne može naučiti previše dobro. Poznavanje jezika gradi most putem kojeg se čovjek može bolje upoznati s duhom svoje sredine i spretnije snalaziti u brojnim, često neiskušenim situacijama. Dobro je naučiti što više o zemlji u koju se odlazi i održavati pozitivan stav prema društvu kojem se pojedinac želi prilagoditi. Tu pomaže otvoren um, odnosno otvorenost i tolerancija prema razlikama koje postoje u sistemu vrijednosti stranog društva, koje se često odražavaju u svakodnevnim međuljudskim odnosima, normama ponašanja, stilu života itd. Na primjer, mnogi u Hrvatskoj ne znaju gdje je točno Burundi ili koji se jezik govori u Brazilu, ali svi znaju odakle je Hajduk i što je to burek. I nakon dvadeset godina u Novom Zelandu, i dalje srećem ljude koji ne znaju gdje se Hrvatska nalazi, koji se tamo jezik priča itd. I to je u redu. Zajedničke reference nisu garantirane u novoj zemlji, tu nismo svi isti, puno toga se ne može uzeti zdravo za gotovo i to može izazvati osjećaj nepripadanja i izolacije - pogotovo na početku - što je ustvari i za očekivati. Ako novi iseljenik razumije da navikavanje na novu sredinu može potrajati i nekoliko godina, jer se tu dosta toga ima iskusiti i apsorbirati, to može olakšati tu prilagodbu i osjećaj optimizma. Mislim da je kontakt s matičnom zajednicom u novoj sredini zbog toga dobra stvar, ali je dobro i postupno stvarati veze i prijateljstva s pojedincima iz nove zemlje.

- Moj život se nastavlja u Novom Zelandu jer tu imam obitelj i krug bliskih prijatelja, karijeru, poslovne veze i napokon djecu kojima želim priuštiti neku stabilnost i kontinuitet kroz njihovo djetinjstvo. Tu sam zadovoljan. U Hrvatskoj također imam obitelj i jako dobre prijatelje i stoga sam ove godine odlučio redovno odlaziti tamo, koliko god je to moguće - zaključuje Tomislav.

NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?