PREPORUČUJEMO
VLASTA VUKOVIĆ CVETKOVIĆLiječnica u Kopenhagenu: 'Dobra radna klima, odmaranje i uživanje'

26.01.2017. by Igor Gelenčir

Vlasta Vuković Cvetković je 47-godišnja liječnica iz Zagreba. Područje medicine kojim se Vlasta bavi je neurologija i ona je subspecijalist za glavobolje, a prije malo više od dvije godine glavni grad Hrvatske je zamijenila glavnim gradom Danske i od 2014. živi i radi u Kopenhagenu.

- Od 1995. sam radila u KBC Sestre milosrdnice na Klinici za neurologiju, a od 1. studenog 2014. radim u Danskom centru za glavobolje koji ima dugu tradiciju u visokospecijaliziranom liječenju i istraživanju glavobolja i jedan je od 3 najbolja centra u svijetu takve vrste. Profesorica Rigmor H. Jensen, šefica danskog centra za glavobolje, prije nekoliko godina me pozvala da dođem raditi u njezinu ekipu, ali tek prošle godine smo se suprug i ja odlučili na taj veliki korak.

Danski jezik je jako težak

- Premda ama baš svi u Danskoj odlično govore engleski, očekuje se da liječnici govore danski (koji je poprilično težak jezik, gramatika je relativno laka, ali izgovor...Čak i sami Danci se šale na račun svog izgovora). S obzirom da u vrijeme kada smo se mi odlučili za odlazak u Dansku nije bilo opcije učenja danskog jezika u jezičnoj školi, prije dolaska sam pokušavala naučiti malo danskog jezika preko interneta. Sam jezik mi se nije činio posebno težak. Međutim, kad sam došla u Dansku, shvatila sam da ”danski preko interneta” i danski koji čujete uživo nema veze jedan s drugim. Izgovor je težak, ali još je teže razumjeti što oni pričaju. Pola riječi progutaju, a ostatak promumljaju. S obzirom da govorim engleski, učila sam talijanski, njemački i španjolski - nikada mi nije bio problem razumjeti izgovorenu riječ, makar bila nepoznatog značenja. Ali svi koji su učili danski slažu se da je jezik težak (problema s danskim imaju i Šveđani i Norvežani). Sami Danci priznaju da imaju 2 jezika: jedan pisani, a drugi usmeni (riječi se u većini slučajeva različito pišu nego što se izgovaraju).



- Danci u pravilu traže poznavanje (i polaganje ispita - nakon učenja od otprilike 5-6 mjeseci) danskog jezika prije negoli liječnik može početi raditi, ali nije uvijek uvjet. Ja sam prva 3 mjeseca sjedila uz studenticu medicine koju je centar zaposlio na 3 mjeseca: ona je uzimala podatke od pacijenata, a ja sam slušala razgovor i objašnjavala pacijentu terapiju (na engleskom). Kod kuće bih pisala nalaz na danskom (za prvi nalaz mi je trebalo 2 sata), a studentica bi sljedeći dan ispravljala moje nalaze i tako smo jedna drugu učile. Ja sam se od prvog dana trudila pričati isključivo danski (s vokabularom kojim sam raspolagala) i eventualno pomoći si koji put s engleskim; nakon 6 mjeseci pomalo sam izgubila strah da neću shvatiti neko pitanje. Osim svakidašnjeg jezika, morala sam svladati i stručni (liječnički) danski, a i naviknuti se na razne danske dijalekte jer su pacijenti dolazili iz svih dijelova zemlje.

Život u glavnom gradu


- Jako mi se sviđa Kopenhagen, grad je zaista prekrasan. Parkovi puni ptica, uređeni travnjaci s umjetnim jezerima, mali vodopadi gdje se Danci s prvim zrakama sunca opušteno odmaraju na travi... Taj običaj smo i mi prihvatili, u ove dvije godine koliko smo tu, nisam nikada toliko boravila u parkovima i ležala na travi. Grad je pun biciklističkih staza; cijela zemlja je ravna (najviši vrh Danske je 175 metara), pa tako i Kopenhagen. Problem je što mnogi biciklisti jure kao sumanuti, ne poštuju prometna pravila i nažalost ima puno smrtno stradalih biciklista na godišnjoj razini. Utoliko i vozači automobila moraju biti izuzetno oprezni u prometu da im ne bi jureći biciklisti podletili pod automobil.

- Danska ima 5,6 milijuna stanovnika, a Kopenhagen 1,3 milijuna (uži dio grada 580.000). Grad je podijeljen na 18 komuna (njihov naziv za općinu). Kopenhagen ima bogatu kulturnu ponudu. Kraljevsko kazalište (kongelige Teater) je otvoreno 1748. i nudi brojne drame, balete i opere. ”Opera” (novo kazalište) je otvorena 2005. preko kanala odnosno preko puta kraljevske palače. Kopenhagen je poznat po bogatoj jazz sceni, a u srpnju se održava poznati jazz festival. Jedna večer u listopadu se održava tzv. ”Večer kulture ” kad se brojni kulturni sadržaji nude besplatno.

- Grad je siguran, kriminal je općenito nizak, korupcija praktički ne postoji. Danska je jedna od 3 najtransparentnije države u svijetu.



Traženje smještaja može postati noćna mora

- Jedan od najvećih problema, barem u Kopenhagenu, jest pronalazak smještaja. Pronaći pristojan i povoljan stan je noćna mora. Cijene najma su visoke jer stanova je manje nego što to zahtijeva potražnja. Priljev novog stanovništva u Kopenhagen je velik, a novi stanovi se ne grade da bi zadovoljili potrebe. To je ujedno i najveća stavka u kućnom budžetu (pogotovo ako morate unajmiti sobu/stan). Cijena sobe u stanu se kreće od 2.000 do 4.500 kruna, a stana od 60-ak kvadrata od 6.000 do 10.000 kruna. Cijene nekretnina rastu 10 posto godišnje u posljednjih 5 godina, stan od 50-ak kvadrata u Kopenhagenu košta otprilike 1,3 milijuna kruna.

- Inače su cijene hrane ovdje slične kao i u Hrvatskoj. (!) Čak štoviše, neki prozivodi su i jeftiniji. Premda su otočna zemlja, riba se ne jede tako puno kao što smo očekivali (djelomično jer je i skupa, odnosno skuplja je od mesa). Od mesa se najviše jede – svinjetina, što im je jedna od najznačajnijih izvoznih namirnica.

Način života se opisuje kroz izraz ”hygge sig”, a taj izraz definira Dance i njihovo shvaćanje života. Riječ koja označava odmaranje i uživanje (s prijateljima, obitelji ili jednostavno sam, kad se zaborave brige i uživa se u malim stvarima). Riječ je s vremenom dobila i svoje mjesto u oxfordskom rječniku kao ”riječ 2016. godine”.



Razlike istog posla u Hrvatskoj i Danskoj

- Prvih godinu i pol sam radila samo u centru za glavobolje, a zadnjih 8 mjeseci i na odjelu i u dežurstvima. Osnovna razlika između mog radnog mjesta u Hrvatskoj i ovdje je ta da svaki liječnik u hrvatskoj bolnici, u pravilu, tijekom jednog radnog dana obavlja minimalno dvije, a često i 3-4 funkcije (taj dan je na odjelu, dio u ambulanti, istovremeno dežuran, ima studente i vježbe...). Ovdje obavlja isključivo jednu funkciju; jest da ima puno posla i obrtaj pacijenata na odjelu je ogroman (veći nego sam imala u Hrvatskoj). Akutni pacijenti (npr. s moždanim udarom) ostaju kraće na odjelu nego u Hrvatskoj. Razlika je u tome što Danska ima razvijen rehabilitacijski sustav (postoje odjeli u bolnici isključivo za rehabilitaciju pacijenata s moždanim udarom - s 20 kreveta, ali mnogi pacijenti nastavljaju rehabilitaciju u dnevnim centrima, prema mjestu stanovanja, o čemu se brine komuna).
 
- "Danish headache center" je tercijarni što znači da u njega dolaze pacijenti koji su prvo bili pregledani od liječnika opće medicine te općeg neurologa, a koji nisu zadovoljavajuće riješili probleme pacijenta. Veliki broj pacijenata dolazi i iz susjednih zemalja. Specifičnost ovog centra je multidisciplinarni pristup liječenju glavobolja u punom smislu te riječi, što znači da je više stručnjaka raznih profila uključeno u neposrednu brigu o pacijentima s glavoboljom (8 subspecijalista za glavobolje s višegodišnjim iskustvom u liječenju najtežih oblika glavobolja; 3 psihologa, 4 fizioterapeuta, 1 stomatolog i 1 psihijatar, 6 medicinskih sestara).

Premda se riječ ”multidisciplinarnost” često koristi kao nužnost u kvalitetnom liječenju pacijenata, u praksi u Hrvatskoj to često nije tako: pacijent je uglavnom prepušten da sam traži specijaliste koji će mu pomoći, a koji često nisu specijalizirani za područje glavobolja.

- U centru za glavobolje (znači isključivo ambulanta) imam 10-12 pacijenata dnevno, a raspored mi je isplaniran u minutu. Za prvi pregled imam sat vremena, a za kontrole 20 minuta (za telefonske kontrole 10 minuta), 30 minuta nadgledam medicinske sestre, 60 minuta pauza za ručak. Radno vrijeme je od 8 do 15.20 sati, međutim, većina liječnika ostaje na poslu dulje, dok ne završe posao. Pogotovo u zadnja 2 mjeseca kada je moja bolnica dobila novi sofisticirani kompjuterski sistem koji je zahtjevniji (ali i bolji) od prijašnjeg.



Na neurologiji su dežurna dva specijalizanta od 8 do 16 sati i dva od 16 do 8 sati, nadzire ih po jedan specijalist (koji ostaje do 21 sat u bolnici, a potom dežura uz telefon od kuće i nije dužan dolaziti u bolnicu na poziv). Kao četvrti dežurni u ekipi je liječnik za trombolizu (određenim pacijentima s moždanim udarom može se primijeniti infuzija kojom se ”otapaju” ugrušci u mozgu, bitno je da se terapija primijeni 4,5 sata od početka prvih simptoma); onaj koji ima popodnevnu i noćnu smjenu ostaje u bolnici do druge smjene. U akutnom prijemu medicinske sestre trijažiraju pacijente (određuju koji pacijent ima prioritet) i specijalizanti ih potom pregledavaju (ne može se dogoditi da prvi pregled radi specijalist kao što se često događa na našim klinikama).

- Medicinske sestre imaju puno veće ovlasti i mogućnosti samostalnog odlučivanja nego što je to slučaj u većini klinika u Hrvatskoj. Medicinske sestre u centru za glavobolje su visoko educirane i 4 dana u tjednu odgovaraju telefonski na pitanja pacijenata, daju savjete u vezi terapije, redovito prate pacijente koji se odvikavaju od prekomjernog uzimanja analgetika ”sami", tj. kod kuće, drže predavanja po grupama, pojedine su educirane za aplikaciju Botoxa (botulinum toksin koji se aplicira iglom na 31 mjesto kod osoba s kroničnom migrenom) i zaista su velika pomoć u svakodnevnom radu u centru.

Sve narudžbe i rezultati pretraga, lista lijekova koju pacijent prima (dok je u bolnici) piše u računalu, i svaka promjena se unosi samo u računalo. Kada dođe rezultat pretrage, ona se ubilježi u sistem, a ako je patološki, pacijenta se zove na razgovor (većinom kada se radi o teškim dijagnozama), ili se napiše pismo u kojemu se pacijentu jednostavnim rječnikom objašnjava nalaz i što mu je dalje činiti. Pacijenti nikada ne dobivaju na ruke nalaze, ali imaju uvid u većinu zabilješki i nalaza preko računala (ulogiraju se na svoju web-stranicu).

- Liječenje u Danskoj: pregledi kod liječnika opće medicine su besplatni, ali se pacijenti naručuju te se za ”nehitne preglede” čeka 2-3 tjedna; svaki dan se s liječnikom može telefonski konzultirati od 8 do 8,30 sati; dnevno je određen sat i pol kada se može kontaktirati medicinska sestra i naručiti recepti. Pukim slučajem je naša liječnica opće medicine porijeklom iz Bosne i Hercegovine pa smo popričali “po naški”. Specijalistički pregledi kao i pretrage u bolnicama su besplatni. Lijekovi se većim dijelom plaćaju, a ima se pravo tražiti potpora od države ako se prijeđe određena granica, koja se računa ovisno o vrsti bolesti i ukupnom računu koji pacijent potroši na lijekove tijekom godine dana.

Zanimljivosti o Dancima

- Danci su odgajani na debatiranje od vrtića, nema ”glupih” pitanja i nitko neće ”poklopiti” nekoga ili se praviti ”pametan”, svi su ravnopravni u debatiranju. Glavni šef klinike dođe jednom u 2-3 tjedna na sastanak, pridruži se raspravi, a sastanke inače naizmjenično vodi jedan od starijih kolega, bez posebnog rasporeda.

- Veliki su tradicionalisti i kupuju gotovo isključivo danski proizvod. Većina bolje stojećih Danaca kupuje i ekološki uzgojenu hranu. Posebna pažnja se posvećuje okolišu, djecu od malena uče da poštuju prirodu. Susretljivi su i uvijek će pomoći, ali nikada neće zabadati nos u tuđe poslove, pogotovo ne u privatne. Odgojeni su da ”se ne ističu”, kako odjećom, tako ni ponašanjem privatno, a isto tako i na poslu. Nećete ni po čemu moći primijetiti tko je za stolom šef ili ”velika svjetska faca” jer se ponaša skromno i neprimjetno. 

- Danci su inače jako praktični i jednostavni ljudi. Ja sam jedna od rijetkih koja otvara kišobran i to kada zaista jako pljušti. Nema lošeg vremena, postoji samo loša odjeća. Zato su uvijek obučeni praktično i u pravilu u monokromatskim bojama. Uvijek je jednostavno prepoznati stranca na ulici – ima komad odjeće u boji.

- ”Dobra radna klima” moj je slobodan prijevod izraza ”god arbjedslyst”; koliko znam, u hrvatskom rječniku ne postoji takva složenica. Biti sretan na poslu nije samo fraza, to je nešto oko čega se u Danskoj svi jako trude. Ovdje se zaista poklanja pažnja tome kako se radnik osjeća na radnom mjestu; to nije samo prazna riječ na papiru ili predizborni pamflet. Zadatak je svih poslodavaca da omoguće najbolju moguću radnu klimu u svom okruženju. U tu svrhu tiska se mjesečnik koji se bavi samo tom problematikom, a nekoliko puta godišnje se na e-mail dobije obrazac ”procjena radnog mjesta” u koji se upisuje što ne valja na radnom mjestu (od čistoće, nedostatka materijala pa do opaski o međuljudskim odnosima), ali i postoji rubrika za pohvale. Isto tako postoje osobe na svakom odjelu/radnoj jedinici koje brinu za ”arbejdsmiljo” tj. za radnu okolinu. Stres uzrokovan poslom u Danskoj se najozbiljnije shvaća i potpuno je normalno da čovjek ide na bolovanje zbog – stresa.

Ugovori i prava radnika se izuzetno poštuju, postoje sindikati koji zaista ispunjavaju svoju ulogu. Plaća dolazi redovno, jednom mjesečno.

- Porezi su među najvećima u svijetu zato što Danska ima široko razvijen javni sektor. Škole i fakulteti su besplatni (kao npr. i učenje danskog jezika za nas strance). Ako uvozite automobil iz druge države, porezna uprava vam procijeni vrijednost automobila i na to naplati 180 posto poreza (cijena automobila je inače puno veća nego u ostalim europskim zemljama). Porezna stopa je 25 posto (hrana, knjige i sl). Većina Danaca će reći da je visok porez opravdan jer time omogućava besplatno obrazovanje i zdravstvo.

- Gastro scena je bogata. U Kopenhagenu ima 16 restorana s Michelin zvjezdom; najpoznatiji je noma (piše se malim početnim slovom) što znači ”nordic mad” ili nordijska hrana. Osnivač i vlasnik je porijeklom Makedonac, restoran je 5 puta proglašen najboljim na svijetu, a cijena po osobi je minimalno 2.000 kruna. Raznolika je ponuda tzv. street food: popularne su shawarma (uključuje arapsko-turska jela), smorrebrod restorani (riječ označava kruh s putrom na koji se stave razni dodaci kao što su šunka, račići, losos, sir, pašteta), a  datiraju iz 1880-ih i u turstičkim vodičima se označavaju kao ”tipično dansko jelo za ručak”. Popularni su ”running-sushi” barovi, brojni talijanski i thai restorani. Bivša tvornica papira (Papiroen) blizu nove Opere je ”preuređena” tako da brojni štandovi nude gotovo sve kuhinje svijeta u obliku fast-food hrane, cijene su pristupačne za njihove pojmove (60-100 kruna porcija bez pića) i mjesto je jako popularno kao i Kodbyen (četvrt s brojnim kafićima i malim restoranima).

- Ovo nam je treća zima ovdje i ostali smo iznenađeni blagom zimom (utjecaj Golfske struje), s obzirom da smo ipak u Skandinaviji. Prve zime je bilo 2-3 tjedna snijega, prošle zime jedva mjesec dana (otopio se u gradu nakon 2 tjedna), a ove godine padale su pahulje 2 dana koje su se otopile još u zraku. Klima je općenito jako promjenjiva, osobito ljeti: doslovce svakih 30 minuta se mogu izmjenjivati sunce, oblaci, kiša i opet tim redom. Čak niti ne kiši koliko smo očekivali, rijetko pljušti baš cijeli dan, češće padne pljusak po 10-ak minuta, ali zna padati više puta tijekom dana. Najviše padalina ima pak od lipnja do kolovoza. Češće je u zraku ona fina ”rosulja”. Ljeta su ovdje ugodnija - barem po danu. Pravo ljeto znači 22-25 stupnjeva Celzijevih i uvijek (u svako godišnje doba) puše hladni vjetar. Po ljeti uvečer dobro dođe jakna. Ja osobno nisam voljela niti vjetar, a još manje kišu, ali sam se naviknula. Ako nema vjetra koji dan, nedostaje mi, a kiša mi uopće ne smeta. Rijetko kada nosim kišobran sa sobom (ionako ga vjetar potrga). Kad sam u početku slušala Dance kako teško podnose vrućinu (kada putuju negdje) i nedostaje im njihov vjetar, mislila sam da se prave važni i da pretjeruju, a sada ih shvaćam. Jedino što mi u Hrvatskoj imamo je puno više sunčanih dana, toplo vrijeme počinje ranije i dulje traje, to je ono što mi nedostaje. 

- Nigdje u svijetu, pa tako niti u Danskoj, koja zadnjih nekoliko godina glasi kao zemlja najsretnijih osoba, nećete dobiti baš sve na dlanu, ali se Danci jako trude pokazati vam koliko ste dobrodošli u novu radnu sredinu. Pogotovo cijene ako se trudite naučiti njihov jezik.

Nema problema zbog nostalgije

- Zasad još ne patim od nostalgije. Praktički od prvog dana smo se suprug i ja počeli družiti s Hrvatima koji ovdje žive (pojedine žene su udane za Dance i žive ovdje godinama), nekoliko puta smo prisustvovali projekcijama hrvatskih filmova organiziranih preko hrvatskog veleposlanstva, preko jedne Facebook stranice možete ako želite, stupiti u kontakt s ostalim Hrvatima koje ne poznajete, a žive u Danskoj.

- U Hrvatsku odlazimo nekoliko puta godišnje, odnosno za blagdane i ”veliki godišnji odmor” u kolovozu. Imam 6 tjedana godišnjeg odmora pa to rasporedimo kroz godinu. Nedostaju mi naravno obitelj i prijatelji u Hrvatskoj, premda smo često na Skype-u i Viberu, ispijanje kave na suncu na zagrebačkoj špici ili u kafiću na Jadranskom moru nije isto kao ispijanje kave ovdje. Volim more, zato mi je drago da živim u gradu na moru, ali ovo sjeverno more je potpuno drugačije nego naše. Naša obala i more imaju intenzivnije mirise, okuse i boje - možda mi to najviše nedostaje - zaključuje Vlasta.
 

NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?