PREPORUČUJEMO
IVAN KAJFESKako sam preživio prvu godinu u Londonu: Što me je razočaralo, a što očaralo

02.02.2017. by Igor Gelenčir

Ivan Kajfes je 26-godišnjak iz Rijeke koji nešto dulje od godinu dana živi u Londonu. Po zanimanju je tehničar cestovnog prometa, ali radi kao njegovatelj i trenutno je zadovoljan svojom situacijom.

- Iz Hrvatske sam otišao u prosincu 2015. godine, taman pred Božić. Najviše od svega na odlazak me potaklo to što mi je djevojka otišla godinu dana ranije. Drugi razlog je i taj što u Hrvatskoj sa samo završenom srednjom školom i nisam vidio neku veću perspektivu za budućnost. A da budem iskren, nikada baš nisam bio osoba za učenje i studiranje pa mi je sve više postajalo jasno da za mene nema puno izbora u Lijepoj našoj - objašnjava nam svoje razloge odlaska u Englesku.

Od razočaranja do privikavanja na sve oko tebe

- Na početku je bilo svega. Mislim da mi je prvo "razočaranje" bilo to što London nisu samo Big Ben, rasprodaje, palače i muzeji, već ima i tu drugu stranu velegrada. Onu malo tužniju, opasniju i ne toliko turističku. Sve ono što ne vidiš kao turist u tjedan dana. A prvi šok mi je bio kada sam shvatio koliko je taj grad ogroman, prenapučen i krcat ljudima, odsvuda, to što svaki put kada izađeš iz stana čuješ barem deset različitih jezika i vidiš barem toliko različitih ljudi. Naravno, sve sam to znao i prije, ali dok ne doživiš nisi svjestan toga.



- Nakon nekog vremena shvatiš kako je to zapravo jako lijepo. Stvarno je lijepo vidjeti toliku masu ljudi na istome mjestu i kako svi zajedno funkcioniraju. Naravno da ima iznimaka, ali su u manjini. Iskreno, da mi je prije 3-4 godine netko rekao da ću živjeti u Londonu vjerojatno bih se nasmijao. Baš ta veličina grada i količina ljudi je na prvu lagano zastrašujuća, ali nakon kratkog vremena se okreneš i shvatiš da si se jednostavno uklopio u sve to i da je to nova svakodnevica, tako da ti početni strahovi dosta brzo nestanu.

Meni osobno je grad predivan. Od restorana iz valjda svih krajeva svijeta, do muzeja, ponude dućana, pubova, događanja gdje doslovno svatko može pronaći nešto što ga zanima. Ponuda poslova je ogromna i teško je proći po ulici i ne vidjeti barem dva-tri oglasa za posao na izlozima. Koliko sam ja shvatio, traže radnike za svakakve poslove.

Cijene stanova su previsoke

- Jedna od mana Londona su definitivno cijene stanova. Cijene koje su stvarno u nebesima. Meni je bilo puno lakše što se toga tiče jer sam ja išao u London na "pripremljen teren". Imao sam osiguran posao i živjelo nas je nekoliko u kući, imali smo zajednički smještaj na početku tako da je to dosta olakšalo stvari. Ali, nakon mjesec dana smo se svi raselili u nove stanove, što je opet bilo dobro jer nismo bili sami. Cijene stanova su lude. Jednosobni stanovi kreću se za otprilike 1.000 funti, a dvosobni za otprilike 1.400 funti. Naravno, ne u centru grada. Tamo vrijede drukčija pravila. Mada u cijenu stana nije uračunat "council tax" (porez) koji se obično kreće oko nekih stotinjak funti, ovisno o kvartu i veličini stana/kuće. A sobe se mogu pronaći za otprilike 400 funti. Opet ovisno o kvartu. Ja mislim da je najbolje dolaziti u paru ili grupi. S nekim u koga imaš povjerenja i na koga se možeš osloniti. I ovisi o tome s koliko se novca raspolaže, ali za početak je najisplativije pronaći sobu ili studio pa podijeliti troškove. Komotnije je od hostela, a mislim da je s cijenom tu negdje. Još je bolje ako se pronađe u blizini posla da se što manje troši na prijevoz, a to je onda već idealno.



- Kad sam stigao u London, radio sam kao pomoćni radnik (asistent) u privatnom domu za osobe s poteškoćama u učenju (autizam, Downow sindrom...) i posao je bio odličan, od kolega do štićenika u domu. Bolje nisam mogao zamisliti. U domu sam radio godinu dana jer sam u UK došao preko agencije koja mi je sredila radnu dozvolu, ali je uvjet bio da barem godinu dana radim u tom domu. Jedini razlog zbog kojeg sam otišao je bila udaljenost od mjesta stanovanja. I taman prije mjesec dana sam se zaposlio u bolnici kao njegovatelj na odjelu sa starijim dememtnim osobama. Posao je totalna razlika. Smjene su od 12 sati i radi se bez prestanka. Ali, plaća je bolja i puno je bliže stanu. A i posao je uz tu težinu i nagrađujući. Otkad sam ovdje plaća ni meni ni nikome koga poznajem nije niti sekunde kasnila. Ovdje je to nepoznanica. A odnos poslodavca i radnika opet ovisi o ljudima. O tome kako se sam postaviš do toga u kakvom si radnom okruženju. Dobra stvar je što kao radnik imaš puno veća prava nego u Hrvatskoj.

O Engleskoj i Englezima

- Meni je bilo odlično što smo, dok sam radio u domu, puno putovali i vidjeli lijepih mjesta; od Brightona, Hastingsa, Eastbournea. A ljudi kao ljudi, ima ih divnih i super, a ima i kretena, kao i posvuda. Jedina stvar po kojoj bih rekao da se razlikuju od Hrvata je ta što mislim da su puno manje opterećeni nekim stvarima koje su u Hrvatskoj glavna tema svake kave. Mislim da su ovdje ljudi puno skloniji reagiranju umjesto vječnim pričama. Kada god se osjete imalo ugroženima ili nezadovoljnima poslom ili politikom, izlaze na prosvjede. Recimo, zadnjih godinu dana jedna od najprometnijih željezničkih kompanija je u štrajku. Ali štrajk je takav da skoro svakih nekoliko dana vlakovi ne voze, nije neobično da podzemna koja je krvotok grada svako malo stane zbog prosvjeda i sl.

- A što se Brexita tiče, nakon referunduma se dosta povećao broj rasističkih napada i napada iz mržnje, mada nisam nikada doživio takvo nešto niti znam nekoga tko je. Mislim da oni masovno žale zbog Brexita. S jedne su strane "htjeli natrag svoju zemlju", a s druge su strane na neki način ovisni o migraciji, Europskoj uniji i ogromnom broju Europljana koji ovdje žive i pumpaju ekonomiju. Ali kada se sve skupa zbroji i oduzme, ukupni dojam o Englezima mi je da su sasvim u redu, više opušteni, veći ljubitelji opijanja. Jedina stvar s kojom se teško pomiriti je što je valjda nemoguće pronaći mjesto koje poslužuje normalnu kavu (espresso manji od pola litre) - govori nam kroz smijeh.



Cijene rad i upornost

- Tek sam malo više od godinu dana ovdje, ali zasad sam jako zadovoljan. U to kratko vrijeme vidiš da ideš na nešto bolje i da je jako lako napredovati ako si uporan i vrijedan. To je ono što se ovdje cijeni. Kažu da je London grad za svakoga i što sam dulje ovdje, to mi sve više ima smisla. Jedan savjet za sve iz Hrvatske koji planiraju pakirati kofere i put Londona - ukoliko nemate nikoga ovdje, a dolazite preko agencije, budite jaaako oprezni i dobro se raspitajte o agenciji preko koje dolazite. Ako ne možete drugačije, potražite savjet ljudi koji su ovdje preko grupa na Facebooku. Najbitnije je dobro se informirati, znati koja su ti prava i obaveze i biti jako uporan. I naravno, morate imati puno živaca jer koliko god je sve to lijepo, svaki početak je težak i treba neko vrijeme navikavanja. Od različite hrane, prijevoza, nedostajanja dragih ljudi pa sve do pronalaženja omiljenig mjesta za kavu (što je stvarno teško). I najbitnije, uza sve to ne smijete se zaboraviti dobro zabavljati. Ako se dvoumite trebate li probati potražiti novi posao vani, bitno je zapitati se što biste time dobili, a što izgubili i je li vrijedno - zaključuje Ivan.




NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?