PREPORUČUJEMO
DINKO SVETIĆ'Moja Afrika': Dinko opisuje neke šokantne i zanimljive detalje svoga novog kontinenta

13.02.2017. by Igor Gelenčir

Dinko Svetić je 26-godišnjak iz Karlovca gdje je završio Tehničku srednju školu, a nakon toga je upisao Fakultet organizacije i informatike u Varaždinu. Završio je preddiplomski studij informatike, smjer Poslovni sustavi, a ni mjesec dana nakon toga počinje njegova afrička avantura.

- Radio sam i živio u nekoliko afričkih zemalja, počevši s Ugandom u siječnju 2014. godine. Radio sam u Kampali, za hrvatsku firmu koja se bavi telekomunikacijskim uslugama u B2B sektoru. Zatim sam završio u Nairobiju u Keniji na nekoliko mjeseci i potom preko godinu dana u Dar es Salaamu u Tanzaniji. Danas živim u Lusaki u Zambiji, a radim i dalje za istu firmu koja dobro posluje u Africi - prepričava nam Dinko svoj put.

- Što me motiviralo da radim u Africi? Ništa konkretno, htio sam vidjeti svijet nakon fakulteta, a prilikom intervjua za posao su me pitali bih li išao u Afriku, na što sam odgovorio protupitanjem: "Zašto ne?". Kao što sam već spomenuo, moje prvo iskustvo s Afrikom je bilo u Ugandi, odmah na početku 2014. godine, sletio sam usred noći uoči oluje u Entebbe, grad nedaleko od Kampale uz jezero Victoria. Čim sam izašao iz aviona osjetio sam težak i vlažan zrak, a drugo što sam uočio prilikom vožnje u taksiju do Kampale u zoru je koliko je sve prljavo. Nisam očekivao nešto takvo jer sam uvijek mislio da je Afrika čista, makar bez plastičnih vrećica na sve strane. Nažalost, gdje god sam pogledao kroz prozor automobila, vidio sam vrećice kako lepršaju na jutarnjem vjetru ili kako su zapele u zemlji uz cestu, pored šupa, kontejnera koji služe kao mobilne trgovine lokalnih biznismena ili jednostavno kao hrpe smeća visine prosječnog čovjeka.

- Osim toga, prije negoli sam došao u Afriku smatrao sam se iznadprosječnim poznavateljem engleskog jezika, no već pri prvom razgovoru s lokalcem sam imao poteškoće. Ne zato što nisam znao jezik ili mi je nedostajalo vokabulara, nego zbog specifičnog afričkog izgovora. Kampala je jako nečist grad i u startu me to smetalo, ali s vremenom sam "otupio" na to. Hrvatska, a niti naši gradovi nisu najčišća mjesta na svijetu, ali su daleko ispred afričkih, bez imalo sumnje. Jako puno paralela se može povući između zemalja i gradova koje sam obišao u Africi. Nairobi, Dar es Salaam, Lusaka, sve su to "zamazani" gradovi, za hrvatske standarde. Ali svaki priraste srcu.



Ljudi i klima

- Moram priznati da, iako sam proveo najviše vremena u Dar es Salaamu, koji je ujedno i najveći od ova 4 grada, on mi je ujedno i najmanje drag. Grad na obali, pijesak na sve strane, vruće, vlažno, komarci, 8 milijuna ljudi, katastrofalni promet. Tijekom jedne kišne sezone mi je trebalo 6 i pol sati za doći doma s posla, a ured i stan su mi bili udaljeni 4 kilometra jedan od drugog.

- Nairobi ima svoje čari, uvjerljivo najrazvijeniji grad na odličnoj poziciji s odličnom klimom gdje vam ne treba klima uređaj za hlađenje, a ni za grijanje jer su temperature uvijek negdje od 10 do 15 po noći i do 25-30 stupnjeva Celzijevih po danu. Dar i Kampala su topliji gradovi, ali Dar je i tu svojevrsni pobjednik, s dnevnom temperaturom uvijek iznad 30 stupnjeva, a noćnom između 20 i 25. Lusaka u Zambiji je specifična, nije prevruća, nije ni prehladna, a vlaga je jako podnošljiva, tijekom suhe sezone kiše gotovo da nema i onda je zrak iznenađujuće čist. Svaki dan puše lagani povjetarac, ali doslovno svaki dan. Ne sjećam se dana kada nije puhalo.

- Međutim, najposebniji dio Afrike su definitivno njeni ljudi. Afrikanci su opušteni kad je u pitanju posao, bitno je preživjeti iz dana u dan, a bilo kakvi dugoročni planovi ne postoje. Postoji i jedna uzrečica na kiswahiliju, lokalnom jeziku Tanzanije i Kenije, koja kaže "Leo kula, kesho Mungu", što u doslovnom prijevodu znači "Danas jedi, sutra Bog", odnosno bitno je preživjeti danas, a sutra će Bog pomoći. Kada trebate nešto od nekoga, načekat ćete se, ali kada netko treba nešto od vas – to je već druga priča. U najboljem slučaju to trebaju odmah, a najčešće im to treba jučer.



- U prometu je kaos jer se svima negdje žuri, a svi konstantno kasne. Nitko ne želi poštivati prometna pravila, a vidjeti semafor koji radi je rjeđi prizor nego kada ne radi. Prometni policajci, ah... Bolje da ih nema. Jako je puno beskućnika gdje god došli, a ako vam se pogledi sretnu – budite sigurni da će vas barem pozdraviti, a više vjerojatno tražiti nešto (novac) s ispruženim dlanom. U redu je pomoći tu i tamo, ali generalno im ne radite uslugu time što im dajete novac jer velika većina njih, pogotovo klinci, koriste novac da bi došli do droge.

- Vidjeti osobu koja je deformirana na ovaj ili onaj način je svakodnevna pojava, rekao bih da je to većinom zbog dječje paralize. Meni je osobno najšokantniji slučaj iz Lusake. Jedna žena je stalno na jednom specifičnom raskrižju, nedaleko od mjesta gdje živim. Lice joj je iznimno deformirano, toliko da sam se prestrašio kada sam je prvi puta vidio, koliko god to ružno zvučalo. Vidio sam svakakve deformacije otkad sam u Africi, ali ovo je razinu iznad svega. Čim se upale crvena svjetla na semaforu (da, na ovom raskrižju semafor većinom radi, na svačije iznenađenje), ona krene od prvog reda automobila i pruža otvoreni dlan pred svakim automobilom, moleći za novac. Grozno za vidjeti, još groznije za ignorirati, ali ako želite ostati normalni – morate otupiti na neke stvari.

- Sad onaj najšokantniji dio, koji neće svi shvatiti u potpunosti... Toj je ženi jedan srpski plastični kirurg (srpska zajednica u Zambiji je impresivna) koji pomaže ljudima s deformacijama diljem Zambije ponudio da joj besplatno popravi ili barem ublaži deformacije, kako bi joj olakšao disanje i jedenje, pa i vid. Ona ga je odbila jer, kako tvrdi, onda više ne bi mogla prositi na ulici kao dosad. Izgubila bi na "kredibilitetu" jer više ne bi izgledala kao osoba kojoj treba pomoći. Koliko usta ona hrani ne znam, ali me šokirao takav način razmišljanja iako sam mislio da poznajem afrički mentalitet do neke mjere. Jesam li impresioniran ili zgrožen ovime - ne znam. To je nešto što morate vidjeti vlastitim očima da biste uopće počeli razumjeti. Takvih slučajeva vjerojatno ima više nego što bih uopće htio znati.

Afrikanci se vraćaju ulagati novac u svoje zemlje



- Što se tiče posla, Afrika je puna poduzetnika, velikih i malih, lokalnih i stranih. Indijci i Kinezi čine većinu došljaka koji investiraju u infrastrukturu ili su na vodećim pozicijama velikih korporacija, banaka itd. Ima i bijelaca, koji su većinom u IT sektoru, telekomunikacijama, ponešto u start-upovima ili u rudarskoj industriji (Afrika je iznimno bogata mineralima i metalima). Najveći dio bijelaca, međutim, radi u nevladinim organizacijama, tj. NGO-ima, bilo lokalnim ili stranim. Donose li NGO-i ikakav realni boljitak narodu, po meni – ne. Zašto? Većina sredstava koje dobivaju kroz donacije ili za pojedine projekte završavaju u krivim rukama ili su sredstva krivo investirana (u preskupe automobile koji su nepotrebni ili kao u slučaju poznatog UN-ovog ogranka u Tanzaniji, u Harley Davidson jednog starog bijelog prdonje).

- Plaće domaćih ljudi su mizerne za većinu, a oni su sretni jer su se obrazovali, dostojno su malo bolje osigurani. Međutim, oni koji odu studirati van, u Južnoafričku Republiku, Europu ili SAD, oni jako dobro prolaze. Njihov standard života je na jako visokoj razini jer su dobro povezani s bitnim ljudima, pokreću firme koje dobro posluju, zapošljavaju mlade i zapravo pomažu tržištu i narodu. Takvim ljudima se divim, otišli su van, obrazovali se i vratili se doma kako bi naučeno uložili natrag u svoju domovinu kroz poduzetništvo. Bijelci koji dođu kao stranci s takvim idejama nikad neće uspjeti kao domaći koji to naprave jer domaći znaju kako domaći razmišljaju i najbolje znaju što moraju učiniti da bi postigli nekakav cilj. Nešto što je definitivno drugačije od Hrvatske je što se plaće isplaćuju za tekući mjesec u istom mjesecu. Primjerice, plaća za siječanj će vam sjesti na račun do kraja siječnja - zaključuje Dinko.



















NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?