PREPORUČUJEMO
ANTA BUČEVIĆLatvija mi je na prvu izgledala sivo i tmurno, ali stvarnost je drukčija

16.02.2017. by Igor Gelenčir

Radim kao samostalna grafička dizajnerica zadnjih nekoliko godina. Tijekom studija sam počela raditi na raznim projektima, godinu dana sam iskušala rad u manjem studiju te se na kraju ponovno odlučila na “freelancanje”. Oduvijek sam voljela putovati, upoznavati nove kulture i ljude, širiti svoje horizonte sanjareći o životu u raznoraznim zemljama i putu oko svijeta. Prije sam putovala samo turistički — nakratko, tjedan ili dva, no nakon 6 mjeseci u Americi sam zaključila da je jedini pravi način za iskusiti neku zemlju otići tamo na minimalno pola godine, živjeti i raditi poput lokalca (koliko god to bilo moguće), započinje svoju priču Anta Bučević (25), dizajnerica koja je krajem rujna prošle godine preselila iz Zagreba u glavni grad Latvije, Rigu.

Život na Baltiku

- Slučajno je to ispala baš Latvija. Ovdje sam u sklopu programa Europske unije. Originalno sam planirala u Španjolsku, ali su me ljudi i mjesto na kojem radim oduševili. Volim raditi stvari koje su mi izvan zone komfora, a život u relativnoj hladnoj zemlji je za mene upravo to.  

- Prvi dojmovi su bili odlični i grozni istovremeno. Na prvi pogled sve izgleda pomalo socijalistički, tmurno i sivo pa bi se dalo zaključiti da je dosta depresivno i da su ljudi hladni. Stvarnost je malo drugačija. Zanimljivih mjesta ima posvuda, jako su orijentirani na umjetnost i sve malo manje tradicionalne prakse i suživot s prirodom. Jezik je, što se izgovora tiče, sličan našem, tako da sam se prva dva tjedna okretala za skoro svakom osobom u gradu misleći da čujem hrvatski. Gotovo svi znaju latvijski i ruski, a u starom gradu moraju znati i engleski zbog velikog broja turista — Skandinavci često dolaze ovdje tulumariti za vikend. Kulturni centar u kojem radim je organizirao tečaj jezika za mene i cimericu, a svakodnevno se nauči ponešto od kolega i slučajnih prolaznika/sugovornika.



- Ja sam prvo pronašla posao pa tek onda došla ovdje, inače ne bih došla ovdje. Budući da djelujem kao samostalna dizajnerica, nastavila sam raditi za klijente s kojima sam radila u Hrvatskoj. Super stvar kod dizajna je to što je lokacija s koje radim nebitna, sve je moguće putem interneta i vjerujem da je to budućnost modernog poslovanja. Zadovoljna sam, radno vrijeme određujem sama prema tome što trebam napraviti i ovisno o događanjima (eventima) koje imamo u centru, radilo se o izložbama, koncertima, stvarima za kino ili za bar.

- Imam puno umjetničke slobode i vjeruju u moje sposobnosti pa nemam problema s te strane, a budući da je mjesto veoma popularno, puno ljudi vidi što radim pa dobijem upite za sudjelovanje u drugim projektima. Ostali ljudi koji rade s nama su podijeljeni u timove ovisno o funkcijama djelovanja centra. Primjerice, barmeni imaju 3 glavne smjene dnevno počevši od podneva do 2 ujutro ili još ranijih jutarnjih sati, ovisno o kojem se danu radi i kolika je posjećenost. To je malo problematično jer oni koji imaju zadnju smjenu moraju ponekad ostati dulje nego što su planirali. Smjene se dogovaraju kako kome odgovara, bitno da je svaki dan pun. Plaće funkcioniraju na mjesečnoj bazi, ovisno o broju sati koje je osoba odradila. Nema kašnjena u plaćanju, poštuje se tuđi rad i vrijeme koje su uložili.

Smještaj u Rigi

- Sobe u centru i tihom centru se kreću od 250 eura naviše, barem za strance. Mladi ljudi uglavnom žive u stanovima s još troje-četvero ljudi, a razlog što su cijene poskupjele zadnjih nekoliko godina je taj što se povećao broj Erasmus studenata kojima vlasnici zgrada naplaćuju u prosjeku po 100 eura više nego lokalcima. Zbog toga su lokalci prisiljeni živjeti sve više i više izvan užeg centra grada. Dobra stvar kod Latvije je što EU iskaznicu zdravstvenog osiguranja plaćamo jednake cijene u posjetama bolnici.



- Grad je veličinom poput Zagreba, od ukupno 2 milijuna stanovnika Latvije njih milijun živi u Rigi. Stari grad i tihi centar su gotovo jednaki zagrebačkom centru, a postoje i ulice koje me podsjećaju na zeleni val, gornji grad itd. Budući da volim malo “alternativniju” scenu, moram priznati da je s te strane možda i ljepše nego doma. Financijski se puno ulaže da neko mjesto izgleda “alternativno kul”, što je trend i u ostatku baltika/skandinavije — hipsterski raj! Svaki dan je moguće otići negdje na izložbu, koncert ili dobro pivo. Imaju veliki izbor zanimljivih pića i jako puno dobrih trendy restorana s jelima za oko 5 eura. Nešto poput zagrebačke Mundoake, Bistroteke ili Umamija s boljom klopom, prihvatljivijim cijenama i dobrom ponudom vegetarijanskih/veganskih jela.

Problemi s klimom i alkoholom

- Najveći problem koji imam s Latvijom je klima. Volim topla, sunčana mjesta, a ovdje je barem 4 mjeseca godišnje temperatura ispod nule. Nakon što sam doživjela -20 mogu sa sigurnošću reći da mi zima doma više neće biti problem. Sunca je, kao i na cijelom Baltiku i Skandinaviji, manje nego kod nas, ali zbog toga ga ljudi više cijene.

Izleti u prirodu, planinarenje (na nepostojećim planinama jer najviši vrh Latvije iznosi 300 metara nadmorske visine) i druženja van kuće su dosta česta. Što se tiče ljudi, na prvu su puno hladniji od nas “pričljivih Balkanaca”. Osjetna je razlika u veličini osobnog prostora i fizičke udaljenosti tijekom prvih razgovora. Međutim, kada se probije ta početna barijera, ljudi se opuste, puni su ljubavi i brzo se vežu. Čini mi se da ta hladna klima djeluje na ljude na način da su zatvoreniji, ali isto tako traže tu toplinu u drugima, što često rezultira u kratkim vezama i brakovima u kojima ljudi traže ili vide više nego što je uistinu tamo. Većina ljudi koje sam upoznala je ili sama razvedena ili dolaze iz obitelji razvedenih roditelja. Nerijetko su to brakovi započeti pri završetku srednje škole, a razvedeni na faksu.



- Čest je i problem s alkoholom, puno se pije, ali tada su ljudi opušteniji i lakše pričaju o osobnim stvarima, osjećajima i slično. Van centra je i broj Rusa veći, a time i broj lokalnih birtija i pijanih ljudi po cestama. Van tihog centra ne idem tijekom kasnijih sati, a lokalci će upozoriti i na tzv. “ruske kvartove” gdje je razina kriminala veća. Naravno, toga ima i u centru, ali još nisam imala neugodnih situacija.

- Savjet koji moram dati svima koji planiraju doći u Latviju je da ako planiraju dolaziti tijekom jeseni/zime/ranog proljeća i mislite da ste toplo obučeni, stavite na sebe još sloj ili dva i tek onda izađite van - govori nam kroz smijeh.

U planu živjeti u još nekoliko zemalja

- Naravno da me uhvati nostalgija, ali više za ljudima, prijateljima i mjestima gdje sam u Zagrebu voljela provoditi vrijeme. Još nisam bila doma, vjerojatno ću doći preko ljeta jer je na našoj obali ipak najljepše, a tijekom ljeta ima odličnih događanja i festivala, što u glazbenoj, a što u umjetničkoj sferi. Plan za dalje je vratiti se doma pred kraj 2017, a tada ili otići na nešto dulji “neradni put”, zatim se zaputiti u novu zemlju, možda najprije Nizozemsku. Planiram otići i u SAD, raditi u ljetnom kampu s djecom, a u daljoj budućnosti planiram ponoviti ovakvo jednogodišnje (ili višegodišnje) iskustvo s još nekoliko zemalja među kojima su Irska, Francuska, Kanada, Australija i Japan - zaključuje Anta.












NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?