Karolina oduševljena Kopenhagenom: 'Ovdje se čovjek osjeća sigurno'
PREPORUČUJEMO
KAROLINA MARTANKarolina oduševljena Kopenhagenom: 'Ovdje se čovjek osjeća sigurno'

17.02.2017. by Igor Gelenčir

"Čovjek se osjeća veoma sigurno i zaštićeno u Danskoj. Bilo koji posao ti osigurava pristojan život ako se razboliš - liječenje je besplatno (doduše, stomatolog se plaća), mnogo je institucija koje osiguravaju da nikome nisu prekršena njegova prava - i to stvarno funkcionira. Zato plaćamo 40 posto poreza ili više, ovisno o visini plaće", započinje svoju priču Karolina Martan (24) iz Varaždina koja se u Kopenhagen preselila prije godinu i pol.

- Svi se smiju kad kažem da sam ovdje došla slučajno. Ali stvarno jesam. Bilo je to na zadnjoj godini fakulteta, u proljeće, kad me uhvatila panika - što nakon fakulteta? Može se reći nekakva kriza identiteta jer uvijek sam bila učenik, student, ali što ću sad kad predavanja više nema? Ostalo je samo pisati diplomski rad. Uvijek sam željela putovati, otići negdje, upoznati ljude, upoznati kulture. A imala sam dosta iskustva s čuvanjem djece (godinu i pol-dvije tokom faksa). Pa sam tako odlučila malo istražiti kako spojiti ugodno s korisnim i potražiti takvo nešto u inozemstvu. Nisam se previše pouzdala u pronalazak posla u struci u Hrvatskoj.

Dala sam oglas na nekoliko međunarodnih stranica i zaboravila na tu ideju. Nekoliko mjeseci kasnije javila mi se gospođa iz Kopenhagena kojoj se svidio moj profil i nakon upoznavanja me pozvala da dođem kod njih u obitelj te da im pomažem s djecom - prepričava nam Karolina.

Prvi dojmovi u Kopenhagenu



- Otkad mi se gospođa predstavila do trenutka kad sam krenula na put prošlo je ni manje ni više nego mjesec dana. Praktički sam spakirala kofere u Rijeci, uzela sa sobom ono što mi treba, a ostatak poslala doma u Varaždin.

Ovdje sam stigla kasno u noć, vozeći se autocestom kroz polja i ravnice, sve do grada Kopenhagena, čiste suprotnosti. Sjećam se blještavila svjetla, odsjaja od stakla visokih zgrada. Grad se činio ogroman. Tako mi je izgledalo prvih mjeseci, ali je s vremenom grad postajao sve manji.

Sjećam se svog prvog izlaska iz kuće biciklom. Ovdje svi voze bicikle u svako vrijeme i u svim uvjetima. Biciklisti uvijek imaju prednost pred svima (čitaj: uzimaju si prednost). Sve ceste su potpuno prilagođene biciklistima. Biciklistička staza je odvojena od kolnika, travom, grmljem ili barem rubnikom, ali uvijek je jasno odvojena. Osim biciklističke staze, posebno je odvojena i pješačka staza. I nitko nikad ne hoda po biciklističkoj niti obrnuto. Raskrižja su mi bila noćna mora kad sam došla ovdje. Semafori za automobile, semafori za bicikliste i semafori za pješake, a negdje još i semafori za autobuse. Ali kad čovjek shvati princip, stvarno je lagano i jako dobro uređeno.

Preko jezika do državljanstva



- Danski nisam znala pisnuti. Nikad nisam imala plan doći ovamo, tako da se uopće nisam pripremala. Ovdje veliki dio poreza, a porezi su ogromni sami po sebi, odlazi na školstvo. Školstvo je besplatno za učenike i studente, ali i za strance koji su odlučili integrirati se u društvo. Čim sam dobila dokumente koji su mi bili potrebni za boravak, a ako si iz Europske unije, postupak je mačji kašalj, upisala sam se u školu specijaliziranu za učenje danskog jezika. U školi sam dobila knjige i pohađala nastavu 3-4 puta tjedno, po 4 sata.

Naravno, vrijeme nastave ovisi o poslu kojim se baviš. Sad trenutno radim u jednom butiku pa u školu odlazim 2 puta tjedno u večernjim satima. I da, edukacija u danskom jeziku traje ukupno 1,5-2 godine da biste došli do najvišeg stupnja i to ako se kontinuirano ide na nastavu i redovito se polažu ispiti. Modul 5 (koji sad pohađam, nakon godinu i pol) je nužan za polaganje državnog ispita koji ću polagati u ljeto, a položen državni ispit je jedan od preduvjeta za dobivanje državljanstva. Školu je važno upisati i iz još jednog razloga. Ja sam tamo pronašla skoro sve prijatelje s kojima se družim još i danas.

- Fakultetsko obrazovanje je ovdje besplatno (neovisno o starosti studenta) i uz uvjet da radi minimalno 10 sati tjedno student prima stipendiju u iznosu 5.000 kruna mjesečno.

- U vezi s dokumentima ovdje - nema puno administracije i dokumentacije. Sve se rješava preko interneta, a jedini dokument koji trebate je "žuta kartica" koja sadrži sve informacije o osobi i služi kao zdravstvena iskaznica, osobna iskaznica, iskaznica za knjižnicu, teretanu, ma sve. Sve rješava žuta kartica.



Posla ima za sve, a smještaja nema

- Posla ima u svim strukama. Ovdje je teže krenuti jer ti treba kapital da se snađeš na početku, ali kad kreneš s prvim poslom, čak i da je perač posuđa, taj posao ti donosi dovoljno sredstava da platiš stan, režije, hranu, prijevoz i još nešto uštediš. Posla stvarno ima za sve preferencije. No, ima i jedna "caka".

Mnogo slobodnih radnih mjesta se uopće ne oglašava u medijima. Bitno je steći poznanike i prijatelje jer su upravo oni ti koji će ti srediti intervju. Možeš ti poslati 10 životopisa i nitko ih neće pogledati, ali ako te netko preporuči - intervju ti je zagarantiran, ali i ne više od toga. Na taj način funkcionira zapošljavanje ovdje i potpuno je društveno prihvaćeno.

- Smještaj je glavni problem u gradu. Prvo, nema ga. Drugo, skup je upravo zbog toga. Treće, nekretnine ovdje su na mnogo mnogo nižem standardu nego u Hrvatskoj. Smiješno, ali istinito. Najnormalnija stvar je da se kupaonica sastoji od malenog umivaonika i wc-a. A tuširaš se između tih dvoje jer je cijela kupaonica veličine tuš kabine.

- Prosječna cijena unajmljivanja jedne sobe u zajedničkom kućanstvu je 4.000-5.000 kruna (danska kruna i hrvatska kuna su gotovo jednake), a nije nimalo čudno kad ti kažu da plaćaju i 7.000 kruna po osobi. I da, nemoguće je pronaći stan. Ako je jedan slobodan, na taj stan čeka već barem 30 ljudi. Tu treba imati puno sreće.

No, to je u centru. Ja sam uvijek imala sreće živjeti u predgrađu. U početku nisam plaćala smještaj jer sam živjela s obiteljima kod kojih sam radila. Sada, nakon što sam se osamostalila, živim u predgrađu s dečkom. On je student i iz tog razloga imamo pravo živjeti u "studentskom domu". Navodnike sam stavila jer ovo uopće ne izgleda kao studentski dom. Imamo veliki stan, 50 četvornih metara, spavaću sobu, dnevnu sobu, kuhinju, hodnik i kupaonicu normalne veličine - ne tuširamo se iznad wc-a - govori nam kroz smijeh.

O Dancima i Danskoj

- Danci su odlični! Dečki su uvijek dotjerani, s perfektnim frizurama i bradama, top modeli svaki dan. Dok žene samo nabace prvo što pronađu ujutro i još mokre kose izlaze iz stana. Još me uvijek fascinira kad vidim djecu u pratnji očeva. Nekako mi se teško odviknuti od hrvatske stvarnosti u tom smislu. Tate su ovdje glavni. Dolaze po djecu u vrtić, vode ih u park, na izvannastavne aktivnosti, na sladoled, ma svugdje tate s djecom - bez mame.

- Ovdje svi trče. Po kiši, po snijegu, isto kao što i bicikliraju, tako i trče. Kao svuda, i ovdje ima ljudi koji prose na ulicama, u vlaku itd. No za Dansku je specifično da svatko ima pravo na osnovna sredstva. Veliki dio poreza odlazi na institucije koje pomažu siromašnima ili bolesnima, tako da svatko ima barem osnovno (stan i hranu) i da može krenuti odnekud. Na žalost, ima ljudi koji odbijaju ili izgube pomoć iz nekog razloga. Neki od njih zbog poroka, neki žele biti "izvan sistema" ili nešto treće.

Danska je odlična zemlja i svima preporučuje dolazak

- Jako sam sretna što sam došla u Dansku i imala priliku iskusiti drugačiji život. Ovdje sam upoznala mnogo prijatelja sa svih, ali baš svih strana svijeta. Neki od najbolji prijatelja su mi iz Južnoafričke Republike, Kine, Bugarske, a dečko mi je Španjolac. Naučila sam mnogo o različitim kulturama i tradicijama i shvatila da u svoj toj različitosti, svi smo veoma slični. Prijatelje bih izdvojila kao najveću vrijednost koju sam stekla u ovih godinu i pol dana. Osim toga, život u Danskoj mi je dao nadu u veoma svijetlu budućnost, neovisno o tome odlučim li ostati ovdje ili odem na drugu stranu svijeta. Sve je postalo moguće.

- Svakome tko razmišlja o dolasku u Dansku, preporučila bih to od srca. Teško je napraviti prvi korak, pogotovo u Hrvatskoj gdje ljudima nedostaje financijskih sredstava, ali željela bih istaknuti da je moguće, samo treba hrabrosti i malo snalažljivosti - zaključuje Karolina.


NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?