Bio sam prozvan imigrantom, Sirijcem i lopovom, a meni su ukrali već dva bicikla
PREPORUČUJEMO
DARIO KUHARSKIBio sam prozvan imigrantom, Sirijcem i lopovom, a meni su ukrali već dva bicikla

18.02.2017. by Igor Gelenčir

Iz Hrvatske sam otišao u siječnju prošle godine. Sve se odigralo relativno brzo. Želja za odlaskom vukla se još od malena. Doduše, ne prema Njemačkoj. U Njemačku sam došao ne znajući jezik. Zaista, apsolutno ništa.

Prvo sam stigao u Hannover, a nakon nekoliko mjeseci torture kod Crnogoraca, odlučio sam krenuti dalje i pronašao posao u Leipzigu, kod njemačkog poslodavca. A upravo ovih dana sam dobio novu poslovnu priliku koja nudi bolju poziciju i veću plaću - prepričava nam Dario Kuharski, 24-godišnji kuhar iz Zagreba koji je glavni hrvatski grad zamijenio životom u Njemačkoj.

Prvi problem - jezik

- Prvi dojmovi su mi bili odlični. Sve dok nisam morao komunicirati s Nijemcima. Narod baš voli svoj jezik i nisu previše vični engleskom. Mladi su OK jer mladi ipak pričaju engleski. U istočnoj Njemačkoj je već malo teže. Tu čak niti mladi ne pričaju engleski toliko. Iako sam kroz zadnjih nekoliko mjeseci upoznao nekoliko ljudi s kojima se družim, a pričaju engleski. U međuvremenu sam upisao školu jezika da se lakše integriram u društvo. Svidjelo mi se i još mi se sviđa, što je narod liberalan i svatko ima priliku ostvariti svoj "san", ako je dovoljno ustrajan.

- Grad je odlično organiziran. Javni prijevoz je dobar. Leipzig ima oko 520.000 stanovnika. Prednosti su velike. Prvenstveno, grad je odličan za mlade ljude. Pristupačne cijene najma stanova do kojih i nije nešto pretjerano teško doći kao u ostatku Njemačke. Prošaran je parkovima, među kojima dominira Clara Zetkin Park, velika zelena površina u relativnom širem centru grada. U suštini, šuma u centru grada. Ugodno mjesto tijekom ljeta jer je temperatura niža i dobrih 10-ak stupnjeva.

Organizacije je odlična, ali znalo je biti i neugodnih situacija

- Jedna od boljih stvari u Njemačkoj je organizacija. Posao je relativno lako pronaći ako se zaista želi raditi. Mislim da to u konačnici ovisi od karaktera osobe. Ja radim kao kuhar. Upravo sam ovih dana potpisao ugovor kojim sam postao "Chef de partie" u njemačkom restoranu. Sviđa mi se radna atmosfera jer sam napokon upao među ljude kojima nije bitno odakle si. Tu bih se nadovezao na mane.

Naveo bih da je teško kad ne znaš jezik jer sam bio prozivan imigrantom, Ukrajincem, Sirijcem (ne znam kako), lopovom (bitno da su meni ukrali već dva bicikla otkad sam ovdje, ukupne vrijednosti 1400 eura). Međutim, sada učim jezik, radim u okruženju gdje nikoga ne zanima tko sam i što sam, samo da radim. Dodijeljen mi je posao kako nalažu pravila struke. I super mi je. Imam i psa već nekoliko mjeseci.

I definitivno mi je bolje nego u Hrvatskoj. Doduše, ja bih otišao i da nam je gospodarstvo stabilno. Mislim da me to samo potaklo da na neki način "ubrzam" odlazak iz Hrvatske. Istina je da me ponekad uhvati nostalgija za domaćom hranom, no mislim da i za to ima lijeka jer još nisam otišao na kraj svijeta nego samo u Njemačku.

O Nijemcima

- Mentalitet nacije je zanimljiv. Različit je od osobe do osobe i ovisno o dobi. Ima puno oprečnih mišljenja o izbjeglicama; od onih koji ih prihvaćaju u svoj dom i objeručke im nude pomoć do, primjera radi, žene koju sam sreo prije nekoliko dana koja mi je rekla da sa sobom uvijek nosi nož i da se ne boji zaklati "ove nove jer su oni napast" - mislim da se samo boji svoje sjene.

- S obzirom na ubrzan način života, ljudi puno jedu vani. Ali zaista, puno. Većina mladih i ne zna kuhati. Oni koji znaju, većinom i nisu Nijemci. Otkad sam ovdje ima puno stvari s kojima sam se susreo da su nove i najvjerojatnije ću ih se sjetiti kad članak bude gotov, no mislim da je odlazak iz svojevrsne "komfor zone" jedna od najboljih mojih odluka do sada. Smatram se dosta odlučnom osobom i u cilju mi je izgraditi karijeru i sakupiti reference uz koje će mi eventualni povratak u Hrvatsku lakše pasti, što mi još zasad ne pada na pamet. Kad sam vidio kako su onog Pernara iznijeli van, samo su potvrdili ono što sam i mislio. Za mene u Hrvatskoj još nema mjesta.

- Nijemci imaju dobru hranu. Ustvari, to je ona hrana koje su bake kuhale u hrvatskoj verziji. Juhe, meso, zelje, krumpir, knedle, salate. Jedna od boljih stvari je što puno mladih ljudi ustvari pazi što jede i puno se kreću. Ali zaista puno.

O povratku u Hrvatsku nema smisla pričati

- Ne nedostaje mi Hrvatska, ali mi nedostaje naša hrana. Smatram da je sada moja kuća u Leipzigu. Savjet svima koji planiraju dolaziti je da se naoružaju strpljenjem. Svatko od nas ima drugačiji put i jednostavno, teško je reći da trebate raditi ovo ili ono kako biste uspjeli. Mogu samo reći - budite uporni. Rušit će vas gdje god bili. Bitno je nakon toga ustati. Teško je očekivati dobru budućnost ako i za sadašnjost kažete da ne znate što ćete. Mislim da svatko od nas može uspjeti i svi imaju šansu, samo moraju sjesti sami sa sobom i vidjeti što žele i kako to ostvariti.

- Ja sam bio na putu za Killarney (Irska) kad sam dobio poziv da dođem u Njemačku. Volim izazove, a biti u državi u kojoj, kad sam stigao, nisam znao reći ni "dobar dan" za mene je bilo uzbudljivo i motivirajuće. No eto, danas, godinu i dva mjeseca kasnije, promijenio sam tri posla, živim u lijepom gradu, imam najbolje prijatelje uz mene (pozdrav Martini i Antoniju), psa, učim njemački u Njemačkoj i super mi je. Na kraju krajeva, da i nisam zadovoljan, uvijek mogu spakirati osnovne stvari u ručnu prtljagu i otići u novu državu. Ništa me ne sprječava u tome (osim vize za neke zemlje) i možda besparica, ali upornost se, kažu, na kraju zaista i isplati - zaključuje.

NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?