PREPORUČUJEMO
DENIS VEJZOVIĆOstavio stalni posao i krenuo u nepoznato: 'Učinio sam to prvenstveno radi kćeri'

20.02.2017. by Igor Gelenčir

Denis Vejzović (29) iz Rijeke je otišao u Irsku, točnije u grad Cork početkom travnja prošle godine. Irsku nikada prije nije gledao, odnosno zamišljao kao destinaciju u kojoj će živjeti i raditi, a danas sebe i svoju obitelj te svoju budućnost vidi baš u Irskoj koja nudi sve ono što treba jednoj obitelji.

Odluka nije bila nimalo laka

- Odluka za odlaskom u inozemstvo se nije dogodila preko noći. Imao sam stalni posao (posao skladištara u trgovačkom centru) i nisam mogao samo tako otići. Iskreno, kada sam stigao u Irsku, htio sam se odmah isti dan vratiti. Zašto?! Iza sebe sam ostavio svoju djevojku i djevočicu od 3 godine kako bih nam nešto više priuštio nego što bih mogao u Hrvatskoj.

- Kada sam stigao, prvi dan me dočekalo užasno vrijeme, tmurno nebo iz kojega je kiša nemilo padala, nošena vjetrom, i uz to nostalgija da sam iza sebe ostavio svoje najmilije (djevojku, kćer, obitelj). Prvi dojam mi je bio nikakav. Moram napomenuti da sam se zaputio u Irsku bez osobitog znanja engleskog jezika. Jedva sam znao reći "Hello"! Jednostavno, situacija je bila takva da sam morao preuzeti rizik i probati nešto ostvariti za sebe i svoju obitelj.



Cork vrlo sličan Rijeci

- Grad Cork je jako sličan mome gradu, što znači da sam se prilagodio jako brzo. Cork je drugi najveći grad u Irskoj, tako da se ima što za vidjeti. Moram priznati da nisam posjećivao okolna mjesta jer sam se bazirao na pronalazak posla. Naravno da mi je želja da prođem okolna "turistička" mjesta i upoznam Irsku odnosno grad još bolje, ali za to ima vremena. Ne sviđa mi se njihovo vrijeme, kiša pada nemilo, danima je tmurno, tu i tamo se pojavi pokoja zraka sunca, ali je opet kiša pokvari. To je najbitnija stvar koja mi smeta, ali što je tu je, moram se prilagoditi. Smeta mi i njihov promet, jako uske ceste i svakodnevno se zapne u prometu (gužva).

Ono što mi se sviđa je taj irski mentalitet, ljudi su topli i uvijek spremni pomoći. Ugodno i jako sam se iznenadio po tom pitanju.

Prvi posao uz pomoć agencije



- S mojim neznanjem engleskog jezika u početku sam bio skeptičan. Ali, bio sam uporan i znao sam zašto sam došao, imao sam cilj i zato sam i opstao ovdje. Posao sam pronašao preko agencije za zapošljavanje. Nekakvo skladište s autogumama. Prvi dan na poslu sam bio jako sretan bez obzira što je preko agencije (koja ti sutra može reći kako im više ne trebaš). Bio sam sretan jer sam mogao riješiti papire kao što su pps broj i bankovni račun. Radio sam 8 sati dnevno, odnosno sat vremena za obrok vam agencija odbije (ne plati) što je ovdje normalno kada je riječ o agenciji. Preko te iste agencije sam radio isti taj posao skladištara 3 mjeseca.

- U međuvremenu moj engleski jezik je bio koliko-toliko dobar pa sam otišao kod vlasnika skladišta i upitao ga može li me uzeti od agencije (da potpišem stalni ugovor). Ispričao sam mu svoju priču, kako mi je u interesu dovesti svoju obitelj i takve stvari. Moram napomenuti da sam se užasno puno trudio što se tiče posla, odnosno engleskog jezika i gazda je to primijetio, vidio je koliko mogu pridonijeti firmi i zaposlio me na neodređeno.

- Naravno, kada sam potpisao ugovor za firmu i plaća mi je porasla, i to je bio jedan od uvjeta da me zaposli. Agencije vam plaćaju minimalac.

Radim od ponedjeljka do petka od 9 do 18 sati s tim da sam subotom i nedjeljom slobodan. Isto tako, imao sam sreću s radnom okolinom, puno su mi pomogli, naročito jer su znali da ne pričam baš najbolje jezik.
 
- Za prvu ruku onima koji tek dolaze moja preporuka je da se smjeste u hostel! Možete upoznati puno ljudi koji su došli iz istog razloga, odnosno sličnog pa možete izmijeniti iskustva, udružiti se u pronalaženju posla, a na kraju i stana/kuće. Ja sam bukirao hostel prije svog dolaska na preporuku poznanice koju sam sasvim slučajno upoznao, ona mi je preporučila hostel kao početnu destinaciju i moram priznati da je bila u pravu.

Ponešto o Ircima i Irskoj

- Mentalitet je nevjerojatan kao što sam već rekao. Jako su uljudni, uvijek spremni pomoći, barem to mogu reći iz svoga iskustva, možda je netko imao drugačija iskustva. Ima i beskućnika koji žive na socijali, ali njih ima po cijelom svijetu.

- Klima - hladno, kišovito, vjetrovito u većini slučajeva. Ali kao što sam rekao, na sve se čovjek navikne pa tako i na vremenske prilike i neprilike. Meni to prilagođavanje ide sporo, ali nadam se da će i to doći na svoje.

- Zanimljivosti - ima jako puno restorana, brze hrane ima po cijelome gradu, mislim da je za njih nepojmljivo večerati kod kuće, prije će se počastiti u nekome od mnogobrojnih restorana. Ispijanje piva od podneva, uživanje u istom jer je njima pivo kao što je nama machiato na koji smo navikli popiti ujutro, tako oni preferiraju pivo.

Za mene koji sam s "Balkana" je neobično čuti u apsolutno svakom dućanu ili kafiću "hello, how are you?", a to je njima kao pozdrav i to mi je na početku bilo fascinantno i pomalo zbunjujuće jer imate osjećaj kao da bi počeli komunikaciju, razgovor s vama pa sam imao na početku takvih trenutaka da bih nakon toga njihovog "pozdrava" ušao u komunikaciju, ajmo reći bespotrebnu, jer to je za njih običan pozdrav kao što je kod nas "bok".

Budućnost je u Irskoj


- Moj savjet za one koji žele napraviti nešto više, nešto bolje za svoju obitelj i za samoga sebe i žele se zaputiti u "borbu" kao u mom slučaju je da ne strahuju od poraza, da imaju strpljenja ukoliko dođu i ne pronađu posao u kratkom vremenu, da budu hladne glave jer ako sam ja uspio pronaći posao ni s kakvim znanjem engleskog jezika kada sam došao, onda to može svatko. Bio sam uporan i imao sam cilj zbog kojeg sam došao. Svatko od nas na ovome svijetu zaslužuje svoju sreću i ako je ne može imati u Lijepoj našoj, ja mu preporučujem odlazak u inozemstvo.

- Moram reći da je Irska, odnosno Cork, prelijepo mjesto u kojem se vidim u budućnosti. U interesu mi je što prije dovesti moju obitelj kako bismo imali nekakav drugačiji i u svakome slučaju bolji i ljepši život ovdje nego što bismo ga imali u Lijepoj našoj. Nije mi drago što sam morao napustiti moj grad u kojem sam rođen, u kojemu sam odrastao jer su mi sve lijepe uspomene i snovi vezani za njega, ali bio sam primoran potražiti sreću za moju obitelj i samoga sebe na nekom drugom mjestu, u ovom slučaju Irskoj - zaključuje Denis.
 

NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?