PREPORUČUJEMO
DENIS UHODAŽivot u hladnom Oslu: Počeo kao pomoćnik, a sad je voditelj bara

25.02.2017. by Igor Gelenčir

"Prvi dojam - hladno. Ali znao sam da će tako biti i očekivao sam to. Grad me ugodno iznenadio, jako je čist, uredan, čak i u 'lošijim' četvrtima su stvari sređene, sa snijegom nema nikakvih problema (mada iskreno još nisam doživio pravu zimu jer su tek unazad tjedan dana temperature počele padati ispod -5, bila je topla zima), prepričava nam Denis Uhoda, 32-godišnjak iz Zagreba koji se preselio u norvešku prijestolnicu.

- Za onoga tko voli skijanje i zimske sportove je ovdje raj jer od studenog do travnja čovjek sjedne u metro i izađe van na skijalištu, vrati se isto popodne doma i sutra može na posao ili na večernju smjenu ako tako radi.

Preko Njemačke do Norveške

- Početkom ožujka prošle godine preselio sam se u Oslo, glavni grad Norveške. Moja priča je malo duža. Posljednjih nekoliko godina sam gledao kako početi raditi negdje u inozemstvu. Imam vještine koje su dosta cijenjene, ali je jako jako teško pala odluka da zaista odem. Imao sam i nekakve ponude i "kombinacije" za Šangaj, New York, Novi Zeland, Australiju...ali to je sve bilo nekako daleko. Jednog dana, u ljeto 2015. mi je zazvonio telefon i pozvali su me da dođem raditi u Njemačku, mali gradić Rosenheim na jugu, udaljen samo 500 kilometara od Zagreba.



Trebao sam raditi samo 1 vikend u jednom noćnom klubu zbog festivala koji je bio i otvaranja tog kluba. Pristao sam. Nakon toga me gazda zadržao i tako sam radio skoro 4 mjeseca, vikednima putovao u Njemačku, a preko tjedna bio u Zagrebu. To je bilo OK jer sam opet bio doma. Ja ne znam kako je drugima koji su otišli ali meni je bilo baš teško napustiti Hrvatsku, Zagreb, cijelu obitelj i sve prijatelje. Ovako vikendima je bilo u redu, ali to mi je otvorilo oči i vidio samo koliko je lijepo i ugodno raditi negdje izvan Hrvatske te sam se odlučio na veći korak i potpuno preseljenje, barem na nekoliko mjeseci, možda pola godine. Nažalost, to nije bilo moguće u ovom mjestu u Njemačkoj budući da je posao bio samo 2-3 dana tjedno, a gradić malen. Počeo sam tražiti i raspitivati se i dalje, i prijateljica iz Osla mi je rekla da je gore odlično, uvjeti i posao, sve super, divno i krasno i da dođem. Spakirao sam se i odlučio se na avanturu od 7 ili 10 dana u Oslu. Dogovorio sam nekoliko intervjua i probnih radova i otišao. Nakon 7 dana sam se vratio doma, prepakirao stvari i preselio se u Norvešku jer sam dobio posao.

- Najviše mi se svidjelo na poslu što se radi kako je dogovoreno (napisano u ugovoru), točno toliko i točno taj posao, zdravlje radnika je na prvom mjestu i nema puno stresa (mada radim u restoranu gdje je stres normalan svaki dan). Svaka minuta koja je odrađena na poslu je moja minuta i plaćena je, a ima i dovoljno vremena za odmor. Ljudi su druga priča, nekome će se ovo svidjeti, nekome se uopće neće - ljudi gledaju svoja posla, ne zanimaju ih tvoji problemi i nisu nešto druželjubivi, ne smiju se na cesti ili poslu, pogotovo Skandinavci, osim za vikend kad je zabava i ludilo. S druge strane ima jako puno Europljana iz različitih zemalja, pogotovo Poljske, ona je trenutno broj 1, ali ima i jako puno muslimana, Arapa, Azijata i Afrikanaca. To je unazad nekoliko godina bio veliki "boom" s njihovim dolaskom, pogotovo 2015./2016. kada je bio veliki val izbjeglica. Oni svi pak vode svoju priču.

- Ovdje ima dovoljno stanova. Ima ih za kupiti, a ima ih i za iznajmiti. Za sustanarstvo, na primjer, 1 soba u kolektivu je otprilike 5.000 norveških kruna, garsonijere su od 7.500-10.000, dvosobni stanovi oko 15.000 norveških kruna. Sve je to otprilike. Može se pronaći jeftinije, ali je malo izvan grada. Većina onih koji ovdje rade, žive po kolektivima ili u cimerstvu njih dvoje ili troje pa do šestero ljudi. Tržište je jako živo pa se stalno otvaraju novi smještaji, prazni stanovi, jako puno ljudi doseljava i traže smještaj. Isto tako, ako netko gleda za kupiti, neka zna da je tržište nekretnina otišlo 22 posto gore samo u 2016. godini. Sad je već skupo kupiti nekretninnu u Oslu. U ostalim gradovima je malo povoljnije. Ugovor za stanovanje ide na minimalno godinu dana, polog koji se treba dati je otprilike 3 rate. Znači ako neki mladi bračni par dolazi, ili cura i dečko, moraju imati relativno veliku sumu novca na početku da prežive prva 2 mjeseca ovdje.

Odlazak je bio s namjerom



- Ja se ovdje nisam preselio naslijepo, došao sam prvo na 7 dana, imao intervjue, probne radove, ali i malo sam upoznao grad, vidio gdje je što i kako. Dobio sam posao i tek se onda vratio u Zagreb, spakirao se i preselio. Tko želi i zna raditi nije problem dobiti posao. Kako puno ljudi ovdje kaže, prije 5 godina, ma i dvije godine je bilo puno lakše dobiti posao i dobiti jako dobru plaću, sad je to malo teže. Jako puno ljudi sa svih strana je uselilo u Norvešku. Dobra stvar je što u norveškom zakonu postoji nešto što se zove stručni rad i radnik, tj. skilled worker, i za te poslove su definirane minimalne satnice (plaća u Norveškoj se definira u satima, bruto plaća). A za poslove koji nisu tako rangirani, kao što su konobarenje, osnovni građeviniski radovi, pomoćni poslovi, i slično se treba izboriti za bolju plaću, početi s manjom i vidjeti ima li potencijala da poraste i izboriti se za to.

Treba dobro gledati i tko je vlasnik firme. Norvežani i Šveđani sve rade po pravilima, ali ako su vlasnici Azijati, neki drugi Europljani itd., oni već vole hvatati krivine, davati lošije ugovore, vole da radnici imaju više sati za isto novaca i tako, pojednostavljeno, gledaju da oni više zarade tako da srežu neke troškove. To je nezgodno, ali za prvi posao se istrpi. Onda ide lakše. Drugi posao se dobiva već na neko prijateljstvo ovdje ili činjenicu da je netko vidio koliko ste dobar radnik i preporučio/zaposlio vas na boljem mjestu/poziciji/firmi. Valja imati i na pameti da je službeni jezik ovdje norveški pa u većini uslužnih djelatnosti (ugostiteljstvo, trgovina, hoteli) se traži da znate norveški.

Pogotovo u zadnjih godinu dana je to postala jedna od ozbiljnih stavki i velikih problema ljudima koji dođu. Moj savjet (koji ja nisam napravio) je da prije dolaska upišete norveški kod nas! Ovdje su tečajevi po 5.000 norveških kruna pa si računajte. Ironično je što jako puno radnika nije iz Norveške pa se na većini poslova priča engleski, a i ovdje svi Norvežani tečno pričaju engleski, od malog djeteta do penzionera, svi znaju jezik. Čovjek tu može živjeti i ja znam neke ljude koji su po 7-8 godina ovdje i nikad nisu naučili norveški. Ali, za posao ovih dana nažalost treba. I tko god dolazi ovdje mora imati ušteđevinu. Nemojte doći bez novca jer i ako imate dogovoren posao, računajte da 2, 2 i pol mjeseca nećete vidjeti prvu plaću! Banke su spore i otvaranje računa traje, tako da tih prvih nekoliko mjeseci morate moći preživjeti ovdje.

Napredovanje na radnom mjestu



- Trenutno radim kao voditelj bara u Olivia Ostbanehallen restoranu. Olivia je lanac talijanskih restorana, ima ih 4, a otvaraju se uskoro još 2. Nisu luksuzni restorani, ali su na glasu kao bolji restorani u Oslu. Vjerujem da činjenica da smo za Valentinovo za večeru u mojem restoranu imali preko 600 rezervacija govori dovoljno. Ali generalno, jako puno objekata ovdje dobro radi. Norvežani imaju tradiciju jesti obroke po restoranima, i ručkove i večere, tako da posla ima.

Ja sam počeo u restoranu raditi kao ekstra pomoć, ugovor na 3 mjeseca, svega 2-3 dana tjedno, pa kako je stizalo ljeto to se povećalo zbog povećanja posla, nakon toga su mi produžili ugovor i u ljeto sam dobio ugovor za stalno, puno radno vrijeme i poziciju voditelja bara.

- Norveška je bogata zemlja. Plan im je da do 2033. postanu 100 posto klimatski neovisna država, sad su na nekih 90-tak posto što je ironično budući da su se obogatili na nafti. Država je po ustroju gotovo socijalistička. Plaćaj porez i sve imaš. Porez je oko 33-35 posto normalne plaće. Za velike plaće ide više poreza, ali svi ga ovdje plaćaju. Teško je izbjeći plaćanje s obzirom na činjenicu da gotovo sve ide preko kartica i na račun. Mislim da do 2020. ili možda koju godinu kasnije žele izbaciti plaćanje gotovinom u potpunosti.

- Za minimalnu mirovinu treba raditi samo 3 godine, nakon 5 godina rada i života se može aplicirati za državljanstvo. Dotad se vodimo kao "građani EU koji žive i rade u Kraljevini Norveškoj". Norvežani putuju, oni se ne iseljavaju. Oni jako puno putuju, po više mjeseci godišnje. Učenici i studenti ponekad uzmu godinu dana pauze pa putuju po 6 mjeseci po svijetu, možda odrade koji mjesec za džeparac. I stariji ljudi odlaze po više mjeseci negdje, uživaju pa se vrate. Čovjek ovdje radi, zaradi i ima. To je ono najbolje. Koliko god da su troškovi visoki, od plaće uvijek ostaje, ali uvijek. Za one koji dolaze nek znaju da je prvih 6 mjeseci teško, ali nakon toga se stvarno opušteno može živjeti. Evo ja sam u siječnju više od 3 tjedna bio na godišnjem u jugoistočnoj Aziji. Malo sunca i D vitamina, budući da su ovdje dani trajali samo od 10 do 15 sati - govori nam kroz smijeh.

Odluka o odlasku je bila dobra




- Za kraj mogu reći da sam zadovoljan svojom odlukom da dođem u Norvešku, poslovno je to bio odličan potez. Ovdje je zaista ugodno raditi, jedino što je država hladna. Hladna i po vremenu i po ljudima pa nije izbor za svakoga. Ali ima ekipa, ljudi iz cijelog svijeta, dosta naših Balkanaca, definitivno smo najjači ljudi. Šteta što je takvo stanje u našoj državi pa sve više ljudi bježi u inozemstvo.

Ja preporučujem našim ljudima, pogotovo mlađima, nakon škole ili faksa - neka odu negdje van raditi, makar nakratko, pola godine ili godinu, samo neka vide kako je, neka upiju znanja i kada se vrate neka odluče što im je najbolje i kako nastaviti u Hrvatskoj. Bit će prosvijetljeni i odluka što studirati, kako i gdje dalje, sve će se lakše donijeti - zaključuje.






NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?