PREPORUČUJEMO
BRANKO ŠOBOTNaš bivši profesionalni boksač radi kao zaštitar u Njemačkoj: Od tiskare novca do izbjegličkog kampa

02.03.2017. by Igor Gelenčir

Branko Šobot bivši je hrvatski boksač, rođen u Zagrebu prije 45 godina. Prvi iz Hrvatske borio se za naslov profesionalnog svjetskog prvaka u siječnju 1988. godine. Svoju karijeru je završio 2004. kad je u Moskvi od Rusa Inkina dobio prst u oko i nakon toga je bio na nekoliko operacija jer mu je pukla mrežnica desnog oka. Zbog atrofije živca, danas na to oko vidi samo 10 posto. S 19 godina je bio u ratu i zbog nekih trauma i onog što je sve vidio ne želi se prisjećati tog razdoblja, ali kaže da nije uzeo mirovinu jer on je u rat išao zbog Hrvatske, a ne kako bi to sve naplatio kasnije. Iako ima status branitelja i dragovoljca to nije iskoristio za svoju egzistenciju. Zadnje 4 godine Branko živi u Munchenu sa svojom suprugom i radi za zaštitarsku firmu u osiguranju te vodi treninge boksa.

Usporedba Zagreba i Munchena

- Zagreb je "al pari" u usporedbi s Munchenom. Mogu reći da ne postoji nešto što Munchen ima, a da naš glavni grad nema. Nažalost, Munchen je i najskuplji grad u Njemačkoj i naravno, ima najveći standard. Dobro je to što su ovdje one osnovne životne potrebe ipak duplo jeftinije nego u Zagrebu, tu mislim na hranu, higijenske potrepštine, režije (stan je skuplji, ali u usporedbi s plaćama i to je u rangu sa Zagrebom). Munchen je sada "mala Hrvatska", ali to nije nimalo čudno. Hrvati najviše dolaze ovdje jer je tu najveća ponuda poslova, najveći standard i naravno, najveće plaće što se tiče cijele Njemačke. Munchen je velegrad, jako veliki grad i ljudi imaju novca, a novca imaju jer to doslovno ovako izgleda: spavaj-radi, spavaj-radi, a društveni život (osim vikendom kad svi izlaze) je sveden na minimum. Preko tjedna je grad prazan već oko 20 sati, nema nigdje nikoga na ulici.

Radeći u tiskari novca novac mi se zgadio



- Ja sam radio kao osiguranje i jedan od zanimljivih poslova mi je bio rad u tvornici novca. Tu se tiska novac za cijeli svijet (euri, dolari, arapski novac...). Kad vidite te sve milijarde eura nadohvat ruke...Samo jedan primjer je da jedna paleta novca ima između 32 i 35 milijuna eura, a transport novca se radi s dva šlepera. To mi je bilo definitvno jedno nezaboravno iskustvo. Tu su dolazili razni političari, bankari i sve je moralo biti "po špagi", tu jednostavno ne smije biti propusta u osiguranju. Ipak i to mi se zgadilo, jer pokraj toliko novca sam shvatio da je to samo papir i da u životu postoje druge vrijednosti.

Izbjeglice često agresivne, nisam vidio nijednu ženu među njima

- Gorka strana mog rada je definitvno kad sam radio na osiguravanju azilanata. Oni su ovdje zaštićeni kao "lički medvjedi" i sad preko zime ih nije bilo, ali vrlo vjerojatno će već u proljeće opet krenuti dolaziti sa svih strana. Ja sam radio u prihvatnom centru u koji prvo dolaze, a zatim se raspoređuju dalje u kampove (moraju proći identifikaciju i otprilike 80 posto ih je bolesno). Ono što me najviše neugodno iznenadilo je da ih velika većina ima "uši", i stari i mladi, a ja sam to zadnji put vidio kad sam išao u vrtić.

Ono što također nije logično je da u tom kampu nisam vidio nijednu ženu, to su sve bili ratno sposobni muškarci koji su pobjegli od rata, a puno ih je to iskoristilo i došli su kao ekonomski imigranti. Trenutno ih ima preko 1.5 milijun u Njemačkoj. I ono što je bitno je da oni nisu azilanti nego izbjeglice jer status azilanta ti ovdje daje trajni status u državi. Imaju jako puno pogodnosti, neke od njih su 500 eura po osobi i 3 obroka i naravno, nitko ne želi raditi (puno njih se bavi raznim preprodajama, od droge do svega ostaloga). Znaju biti jako agresivni i ludi (ima ih iz više država, na primjer, iz država koje se ne podnose pa zbog tog dolazi do međusobnih sukoba među njima).



Nadam se skorom povratku u Zagreb

- Svakih mjesec do dva mjeseca sam u Hrvatskoj. Ja nisam u Njemačkoj da zaradim novac, nego zato što mi je supruga Hrvatica koja je rođena i živi u Njemačkoj. Na početku je bilo pitanje tko će kod koga doći i ja sam otišao u Njemačku jer bi se njoj bilo jako teško naviknuti na situaciju da u Hrvatskoj danas imaš, a sutra već nemaš, da kod nas preko noći ostaneš bez posla i lako završiš na ulici. Sada već i ona razmišlja o Hrvatskoj, uskoro kupujemo jednosmjerne karte i trajno se selimo u Zagreb.




NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?