PREPORUČUJEMO
IVANA ZECSlavonka oduševljena Kopenhagenom: 'Ovdje je mir, a ljudi su divni'

09.03.2017. by Igor Gelenčir

Moram reći da je Kopenhagen čudo od grada. Ja sam uselila u nenamješten stan, a sve stvari, ali SVE sam dobila besplatno od različitih ljudi u Kopenhagenu. Klanjam se ovom predivnom gradu koji ima razumijevanja za sve nas koji dolazimo s različitim očekivanjima i različitim potrebama, govori nam na početku Ivana Zec iz Slavonskog Broda (36), profesorica glazbene kulture s Muzičke akademije u Zagrebu koja je početkom studenog prošle godine iz Slavonije otišla u glavni grad Danske.

- Meni se Kopenhagen odmah svidio. Predivan je jer je prostran, umjeren i šarmantan. Ima puno biciklista i svi se doimaju sretni, stvarno jedna opuštena atmosfera. Nema vikanja, nema sviranja truba automobila, sve je tako opušteno.

Ja sam mislila da su to samo priče, ali stvarno je tako. Ono što je mene frustriralo nema veze s gradom. Ima samo veze s tim postupnim napredovanjem koje je, kada ti se žuri sve srediti što prije, jako frustrirajuće. Sve traje tjednima, a nijednu stvar ne možeš obaviti preko reda. Iako, nije to ništa neobično i sasvim je normalno jer se preseljenje čitavog života u novu državu i ne može riješiti preko noći.

Na početku uzimaš smještaj koji se ponudio, a kasnije biraš



- S prvim smještajem sam se spasila, ali ne i usrećila. Imala sam dobru cijenu, ali loše uvjete i bila sam svjesna da moram istrpjeti kako god mi bilo dok ne budem u mogućnosti promijeniti smještaj. Ovdje je jako skupo unajmljivati stan ili sobu. Moj problem je bio što ja nisam došla s ušteđevinom. Ostala sam s 2.500 kuna i njih sam predala gazdarici, odradila joj štošta da nadoknadim ostatak i ostala bez kune.

I onda sam se snalazila kako god sam znala. To je bio užasan početak, ali moja je situacija bila ili da ju prihvatim takvu kakva je ili da odustanem. Stisnula sam  zube i izdržala te počela raditi.

- Počela sam svirati orgulje u katoličkoj crkvi i tamo me je spasila jedna predivna gospođa koja mi je ponudila smještaj kod sebe. Trenutno radim kao dadilja u suradnji s kopenhagenškom komunom (općina) i upravo započinjem privatnu poduku iz klavira kod svoje kuće. Na engleskom, naravno. Kupila sam klavir na rate, a to što su me procijenili da sam osoba vrijedna povjerenja mi je velika stvar i čast.

To je ovdje tretirano kao privatna poduka, kao radinost kod kuće, a ako ne zarađuješ godišnje preko 50.000 danskih kruna, ne moraš osnivati firmu. Tako da je to kao posao sa strane.



- Mislim da su rijetki "obični" poslovi koji se rade govoreći samo engleski jer svi traže poznavanje danskog. Ja nisam mogla dobiti posao ni u veleprodaji u frižideru, da slažem police. "No Danish - no job".

Trenutno završavam TEFL (Teaching English as a Foreign Language) tečaj, svjetski poznati tečaj za podučavanje engleskog. Budući da ga odlično znam, poželjela sam si dobiti taj certifikat pa da imam i napismeno koliko ga dobro znam. Jer ipak postoji razlika kad kažeš "znam engleski" i kad imaš certifikat. Tako da sam ja trenutno danski stavila na stranu, ali ga svakako planiram učiti. Danski možeš početi učiti kad god želiš i država ti plaća tečajeve. Ali ako kreneš, obavezan si ići na nastavu po programu jer ako se zezaš, gubiš pravo na poduku.

Zanimljivosti iz Kopenhagena

- Ja sam jako bučna osoba iz bučne Slavonije, gdje se ori na sve strane. A ovdje nema vikanja, nema buke. Ujutro bude pun vlak ljudi na putu za posao, a u vlaku tišinaaaaaaaaaa! Shvatila sam koliko je to ustvari predivno. Neki ljudi kažu da su Danci hladni, ali moje mišljenje nije takvo. Ja još nisam srela osobu koja me nije pri upoznavanju ili pri rastanku zagrlila tako srdačno, ponekad se čak osjećam neugodno - govori nam kroz smijeh.



- Neki govore da su im zakoni strogi. Da, ponekad su i prestrogi, koliko sam čula, naravno. Ali ja još nisam dovoljno dugo ovdje da imam nekakvo vlastito mišljenje o tom. Ali znate što? Nakon ove korupcije u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj koje sam proživljavala i gledala... Lijepo je doći u zemlju gdje se zna red. Ja mislim da mi se to najviše sviđa jer imam osjećaj mira.

Nekoliko savjeta za naše ljude koji planiraju u Dansku

- Svi koji imaju ušteđevinu neka ju pripreme, inače ih čeka vatreno krštenje kao mene. A to je opako, vjerujte mi. Ja sam po prirodi borac i jako sam snalažljiva, perfektno znam engleski i obrazovana sam, a imala sam velikih izazova. Ako dolaze bez posla, neka budu spremni na mjesece potrage (iako to može biti i puno kraće). Ima tu i igre sreće, a ima i situacija da ti netko pomogne.

Ali ako nemaš nikoga i nemaš posao, doći na 3 tjedna da vidiš što ima - možeš se odmah i vratiti kući. Stvarno su potrebni mjeseci i danski je težak jezik. Ja sam muzičar i osjećam izazov da ga naučim i obožavam kako ludo zvuči. Većinu vremena imaš osjećaj da ćeš progutati svoj jezik. Mislim da je to pozitivan stav, pozitivniji od onoga kad se groziš jer je nešto teško. I svima bih preporučila da dođu jer je ovo zemlja iz koje se ne odlazi.

Nema mjesta na kojem ćeš vidjeti samo Dance, ovdje nema koga nema, svi smo nasmijani i kad upadamo s nogu. Moj dan počinje u 15 do 6 ujutro i obično završava oko 23 sata, a još mi ni djeca nisu došla. Ali to sam ja i svi koji budete uporni i optimističnni možete ovdje uspjeti.

-  Mislim da mnogi vole pričati kako je život dobar "vani" ili "gore". Barem smo se mi naslušali priča. Surova je borba svugdje, ali ako si borac, ovdje imaš priliku nešto i ostvariti. Mislim da naša zemlja nema pojma što radi našoj djeci. Ja sam imala predivno djetinjstvo, čak i u ratu jer su mi mama i tata veliki borci. Oboje su ostali bez posla i trgli se, nikada se nisu predali pričama i kukanju. Ako samo sjediš i pričaš, a ništa ne poduzimaš, to znači da ti nije dovoljno loše jer da ti je dovoljno loše, nešto bi poduzeo po pitanju toga. Meni je bilo dovoljno spoznati kako sam ja već generacija koja je krenula od nule u minus. Što to onda znači za moju djecu? Možda ne razmišljaju svi tako ali ja sve "filtriram" kroz potrebe i budućnost moje djece.

Budućnost je u Danskoj

- Ja sam 100 posto sigurna da me ovdje čeka izazovnih barem 5 godina. Ali u 4 mjeseca ovdje sam napredovala kao "pridošlica" više nego što sam napredovala u 10 godina na Balkanu, u svojoj zemlji i u zemlji mog supruga (BiH). Obožavam svoj Slavonski Brod, ali kad sam razmatrala vratiti se, svi su me u mom gradu pitali da li sam normalna i zašto bih se htjela vratiti. Svi su rekli isto - Brod je propao, nema ti života ovdje.

- Dajem sve od sebe. Nema nikakve nostalgije, samo olakšanje što sam otišla. I beskrajna zahvalnost što su mi se posložili i mjesec i zvijezde da sam uopće mogla otići. Ja volim svoj Slavonski Brod, ali moj Brod mi nije dao posao, a od ljubavi se ne živi - tako naši stari pričaju. Prije nego što sam otišla, nudile su mi dvije škole u Zadarskoj županiji posao na neodređeno, puno radno vrijeme, ali budući da sam sa suprugom iz Bosne, za njega nema posla na neodređeno dok god ne prođe 5+3 godine u Hrvatskoj. I opet je sve to isto kao i u Bosni. Jedno je stranac i nema sigurnosti niti mogućnosti napredovanja i naša djeca nisu sigurna jer jedno zaposlenje nije dovoljno. A evo, ovdje još nije ni došao, a već ima obećan posao u Kopenhagenu. Obitelj (suprug i dvoje djece) mi dolazi 31.3. i već sam im kupila karte i tada za nas kreće bolji život - zaključuje Ivana.

NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?