Raskrvavljena koljena od pada jednom će već zacijeljeti, zar ne?
PREPORUČUJEMO
MARIJA ZORIĆRaskrvavljena koljena od pada jednom će već zacijeljeti, zar ne?

03.02.2016. by Sandy Bralić

Diplomirana inženjerka Marija Zorić živi u Beču, ali ne oduvijek. Porijeklom je iz Gunja u istočnoj Slavoniji. Kako je uslijed oboljenja na poslu 2003. godine umirovljena, danas je potpuno zaokupljena pisanjem - svojom neprežaljenom ljubavi iz mladosti. Ipak, to je postalo više od hobija te je njena knjiga "Auf der Flucht"/"U bijegu" nedavno objavljena na njemačkom i hrvatskom jeziku.

- U njima sam objelodanila svoju životnu priču bez imalo uljepšavanja. Za to sam dobila priznanje Austrijske kancelarske službe za kulturu i umjetnost, Odjela za literaturu, na što sam vrlo ponosna - rekla nam je Marija Zorić.

Bijeg od rata

Njezin odlazak u inozemstvo posljedica je rata u Slavoniji. - Moj dolazak u Austriju bio je prouzrokovan ratom kod nas i uslijedio je, pukom slučajnošću, nakon bijega u Rijeku, gdje sam u Socijalnoj službi dobila ponudu o odlasku u tu nam najbližu zapadnu zemlju. Držeći za ruke svoje male sinove – tada stare samo 5 i 3 godine – uputila sam se vlakom, skupa sa mnoštvom drugih žena i njihove djece. Krenula sam u nepoznato, bila smještena kod stranih, ali divnih ljudi u jednom selu kraj Beča.
 
A tada se, ponovno pukom slučajnošću upoznavši jednu gospođu iz Beča, nastanila u tom glavnom gradu Austrije, svjetskoj metropoli obilježenoj izrazitom multikulturalnošću.

Moja zlatna dolina

Rođena je u jednom tipičnom slavonskom selu imenom Vrbanja, a na selu je i odrasla, preselivši se u pograničnu multinacionalnu Gunju. Diplomirala je na Prehrambeno-tehnološkom fakultetu u Osijeku.

- Uslijed ugovornih obaveza s Pogonom za preradu žitarica u Županji, odlazim u taj grad i radim na poslovima tehnologa. Do izbijanja rata.

Teška hrvatska priča

- U međuvremenu sam zasnovala brak i rodila dva sina. Padom mosta, počinjem s poslom u Orašju. Otamo bježimo uoči Uskrsa 1992. godine u susjednu nam Županju. Vihor rata i nemilosrdno granatiranje Županje konačno nas je prisililo da napustimo Slavoniju i odemo u tada, od ratnog vihora zaštićenu Istru, na čemu mogu zahvaliti svom bratiću i njegovoj divnoj obitelji, koji su nam u svom skromnom, ali srdačnom, riječkom domu pružili utočište. Nakon toga uslijedio je odlazak u Austriju - prepričava nam tako Marija svoj križni put.

Biti stranac bolno je

Objašnjava nam i kako je život u inozemstvu mač s dvije oštrice. - Da, zadovoljna sam životom u Austriji. Bio bi to moj jednostavan odgovor. No, razlozi nisu nimalo jednostavni. Biti stranac jedna je prilično bolna situacija, pogotovo kad je čovjek odrastao u jednom drugom, kako političkom tako i ekonomskom sistemu, među ljudima posve drugačijeg mentaliteta. Doći u stranu zemlju doslovno znači zaboraviti gotovo sve i naučiti više nego si je čovjek ikada mogao zamisliti. A napose jezik.

- To je intenzivan proces koji strahovito djeluje na psihu i osjećaj samovrijednosti. Jer stare vrijednosti poprimaju nove oblike, koje nas pak nagone da ne izgubimo tlo pod nogama i naposlijetku – da ne izgubimo sami sebe.

- Jedan mukotrpan proces koji zahtijeva puno snage dok pored toga čovjek mora i raditi, jesti, nakratko odmoriti i ponovo zaraditi za "goli" život. Čovjek ponovno „uči hodati“ i raspoznavati dobro od zla, opasnost od sigurnosti, opstanak od, ne daj, Bože, ponora. Cijena života u inozemstvu je vrlo visoka, a prilagođavanje dugotrajno.

Čovjeka dostojan život


- Kako je moj dolazak bio bijeg od rata, tako je isto formulirano i moje načelo. Čovjeka dostojan život te osnovne ljudske vrijednosti stoje i dalje kao najvažnije, kao i ljubav prema mojoj djeci te njihova budućnost. U toj mreži života moja je uloga raditi na njenoj kvaliteti i "dignute se glave" nositi sa svim njenim čvorovima i raskinutim nitima. I ustrajati. Nikada ne posustati. Kao što nisam posustajala niti nakon životnih padova. Ustati se, "dignuti glavu" i nastaviti dalje. Raskrvarena koljena od pada jednom će već zacijeliti, zar ne?

Sve ima svoju cijenu

-  Ovdje čovjek, grubo rečeno, ima svoju "cijenu" s kojom nastupa na tržištu rada. Cijenu koju sam sebi može "podignuti", ukoliko je spreman puno učiti. Sudbina jednog akademskog građanina, kao što sam i sama, na toj je skali vrlo specifična jer sa sobom nosi velike zahtjeve i još veće prepreke. Mnogo jednostavnija je sudbina jednog majstora, koji se sa svojim sposobnostima puno lakše uklapa u sistem privatne djelatnosti. Kulturološki gledano, naši ljudi ovdje uživaju veliki ugled.

Hladni mentalitet kao posljedica kapitalističkog uređenja


- Hrvatski čovjek je toplog srca, spreman za lijepu riječ i neočekivanom posjetitelju dok su autohtoni stanovnici uglavnom vrlo distancirani - uočava Marija i objašnjava to hladnijim mentalitetom koji je nastao uslijed zahtjeva kapitalističkog uređenja, u kojem samo rad, učinak i respekt prema privatnom poslodavcu odlučuju o kvaliteti života kao i samom opstanku.
 
Našeg čovjeka Austrijanci jako cijene

- U usporedbi s ostalim strancima, hrvatski čovjek je ovdje u nešto boljoj poziciji. Sam naš kućni odgoj učinio nas je vrijednim, poštenim, ponosnim i iskrenim ljudima s dobrim manirama. To je ovdje vrlo cijenjeno, pogotovo kad čovjek stupi na tržište rada. Većinom je tako jer su naši ljudi spremni učiti, otvoreni su prema europskim zahtjevima. Lakše se stoga i uklapaju u novu sredinu, ali ipak ostaju čvrsto dosljedni sebi. Tu osobinu našeg čovjeka Austrijanci jako cijene - zaključuje Marija.
 

NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?