PREPORUČUJEMO
NENAD MEDELIĆU ovoj zemlji nema PDV-a, a za alkohol ti treba dozvola poslodavca

11.02.2016. by Sandy Bralić

Priča Nenada Medelića, dipl. inženjera elektrotehnike koji naglaskom ostaje vjeran Splitu dok živi i radi u Zagrebu, ne bi bila toliko privukla našu pažnju da on nije zapravo - povratnik. Iako gotovo svi naši iseljenici obećavaju sebi jednom se vratiti, na konkretne se slučajeve ipak rijetko nailazi.

Nenad je živio na Bliskom istoku četiri godine, a otišao je jer nije mogao naći posao. - Vodila me želja za profesionalnim ostvarenjem. Otišao sam u Katar jer nisam mogao ovdje naći posao. No, čim se pružila prilika da se malo primaknem zapadu, ja sam to i napravio.

Harley Davidson u Dohi nije samo daleki san

U Dohu, gdje je dobio ugovor s jednom lokalnom kompanijom, stigao je 2012. i bavio se, kaže, energetikom i građevinarstvom u širem smislu. - Uvjeti rada bili su dobri, korektni u svakom smislu. Plaćen stan, prijevoz, dobra plaća. Ali, da nije plaćeno, nitko ne bi dolazio raditi. Uvjeti rada su vrlo teški, dolje je vruće veći dio godine, barem šest mjeseci.
 
Život je tamo, objašnjava nam Nenad, puno drugačiji nego u Hrvatskoj. - Hrana je dosta skuplja, automobili smiješno jeftini jer nema silnih poreza, PDV-a. Možete si, recimo, priuštiti Harleya Davidsona bez problema, ako ste, naravno, spremni otplaćivati kredit!

Alkohol ne možeš kupiti bez odreska od plaće

Iako često slušamo priče o tome kako je alkohol u Kataru skup, saznajemo da je to ipak relativno. - Obično pivo ćete u kafiću platiti čak 10 eura, no to nije mjerilo. Postoje tako dućan gdje se mogu kupiti sve vrste alkohola, a litra votke dođe 50 riala, odnosno nekih stotinjak kuna, što je gotovo jeftinije negoli kod nas. A kolega iz Sibira, gdje bismo očekivali ipak najnižu cijenu, kaže mi da litra votke košta čak 400 kuna.
 
- Arapima je u interesu da su im radnici zadovoljni, da ljudi mogu jeftino nabaviti alkohol. Ipak, nije im u interesu da najsiromašnij radnici piju pa je cijena formirana na način da si oni ne mogu priuštiti alkohol - objašnjava nam Nenad ističući nam vrlo zanimljivu restrikciju koju je Katar uveo kako bi držao konzumaciju alkohola pod kontrolom. - Naime, može se kupiti alkohola u vrijednosti samo 10 posto ukupnog iznosa plaće. Pri kupnji mora se donijeti odrezak od plaće i dozvola od poslodavca!

Katar nije država, već obiteljski biznis

Naš sugovornik ruši još jedan mit - onaj o zapljenjivanju putovnica. Počesto se priča o tome kako se radnicima oduzimaju putovnice po dolasku u Katar, no Nenad tvrdi kako za nijedan takav slučaj kod Hrvata nije čuo.

- Našim ljudima se to ne događa. Ima stvari, čuo sam, koje rade Indijcima. Takvi radnici su nepismeni, neobrazovani, rade najgore poslove u građevinskoj industriji i to im rade jer mogu, zato što ti radnici nisu pravno zaštićeni, ne postoji nitko tko bi ih zastupao, branio. Nitko vam nema pravo oduzeti putovnicu. Da netko i pokuša, uvijek se može otići na hrvatsku ambasadu i tamo biti siguran.

- Naravno da u toj državi ima izvjesnih problema. Nije slučajno bivši američki ambasador rekao da Katar nije država, već obiteljski biznis sa sjedištem u UN-u.

U Kataru pobjeđuje Katranin, pa stigao u cilj i posljednji!

Da nam pojasni koliko zapravo slobode medija nema, poslužio se vlastitom anegdotom. - Jedan je moj prijatelj osvojio prvo mjesto u jedrenju s nekim kolegama Portugalcima i izašao je u novinama članak da je to lokalno natjecanje održano. Ali, uz članak je objavljena fotografija nekog Katarca koji je završio tek negdje peti ili, čak, sedmi! Iako je ovo jedan banalan i pomalo smiješan primjer, ipak je jasan pokazatelj da se radi o jednom pomalo čudnom društvu ili barem čudnoj slici koju stvaraju lokalni mediji. Podsjeća me to na situciju u Hrvatskoj kad je HDZ na vlasti.
 
Izvrsno plaćeni samo vrhunski stručnjaci

- Radnici su ovdje dobro plaćeni, ali vrhunske novce dobivaju ljudi koji rade kao savjetnici, stručnjaci s 20 i više godina iskustva. Ostali, pa bili i Amerikanci, imaju samo pristojne plaće. Adut Katara ipak je taj što, za razliku od domovine, što se tamo lakše može naći posao - tumači nam Nenad.

- U Kataru ima i hrvatskih firmi koje dugo i uspješno posluju, a vode ih ljudi koje usprkos problemima pomažu svojim sunarodnjacima bez vlastite računice u tome. Osjetio sam to i na svojoj koži.

Radnika deset puta više negoli domaćeg stanovništva

- Dolje ne postoji društvo u klasičnom smislu, odnosno na način na koji smo mi naviknuli - to je samo skupina raznih došljaka sa svih strana. Oni se i ne trude naći kohezijske faktore niti bi to domaćini dozvolili. Ipak je "expatsa", pridošlica koji su u Katar došli raditi čak deset puta više negoli autohtonog stanovništa.

- Takvo društvo nas podsjeća na monarhije iz vremena Srednjeg vijeka, kada se niste smjeli kretati, a da Vam glava nije niža od kraljeve. Puno ljudi ovdje pokušava rješavati sukobe društvenom dominacijom. Bude zaista svakakvih slučajeva. Primjerice, kad se dva čovjeka u prometu sudare, trebao bi se obaviti očevid i sudski proces, ali u stvarnosti je to nebitno. Bitno je čiji je sponzor jači. Ali, ako ćemo biti iskreni, je li i u Hrvatskoj bitno tko je kriv ili tko je čiji igrač? I ovdje je manje bitan zakon od onoga tko vam "čuva leđa". Tamo je to samo izraženije i ima ime - "kafala", odnosno sponzorski sustav - pojašnjava nam Nenad. Mnoge su žrtve tog sustava, pa tako, saznajemo, i ona mladog konobara Nepalca koji nije na vrijeme donio vodu. Dobio je, naravno odmah otkaz. A to znači - deportaciju!

"Kad imate auto, nemate baš gdje ići, a kad nemate, onda pogotovo nemate"

Troškovi života u Kataru vrlo su visoki - Stan dođe oko 11.000 kn mjesečno, možda i 10.000, ali ja nisam čuo da je netko takav pronašao. Hrana nije skupa, može se naći različitih restorana, indijskih i slično, ima zaista svega i to nije toliko skupo. Režije ne znam kolike su jer nam ih je plaćala firma. Gorivo je jeftino, kuna i nešto po litri, ali ne i mjesečni trošak od 4.000 kn mjesečno za najam automobila. Bez auta je teško živjeti, nema naročitog društvenog života, vrućine su velike. Kad imate auto, nemate baš gdje ići, a kad nemate, onda pogotovo nemate gdje ići - šali se naš Nenad, iako, slažemo se, ići pješke na gotovo 60 stupnjeva teško može biti smiješno.

Ukupni dojam koji je stekao o Kataru, Nenad kaže, nije uopće uopće loš. - Nabrojao sam samo neke katarske ekscentričnosti. Ima, naravno, stravičnih momenata, ali ne bih cjelokupno iskustvo nazvao negativnim. Zahvalan sam što sam dobio priliku raditi tamo - zaključuje tako svoju priču.

NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?