PREPORUČUJEMO
SAŠA GORANZbog posla do Tokija: "Ne želim plaćati porez za nesposobnu vlast"

13.02.2016. by Sandy Bralić

Inženjera strojarstva Sašu Gorana potraga za poslom odvela je čak na drugi kraj svijeta. - Otišao sam jer nema posla. A i ne želim potplaćivati i imati "veze". Ne želim sudjelovati u financiranju nečega što mi se toliko ne sviđa. Ne želim plaćati porez za nesposobnu i korumpiranu vlast - rekao nam je.

Ovaj 28-godišnjak rodom je iz Travnika, odakle je, početkom rata, otišao za Njemačku, da bi se 1998. vratio u Zagreb te završio školu i studij. Danas živi u Tokiju i radi kao inženjer za Mitsubishi.

- Strojari baš i nemaju posla u Hrvatskoj. Uvijek sam znao da ću otići van, no mislio sam da će to biti Njemačka jer, ipak, znam jezik. No, bilo je uzaludno, poslao sam preko 70 molbi, a nisam primio nijedan odgovor.

Kulturna razlika, ali ne šok

Još kao dijete, kaže, zanimao se za azijske kulture, gledao anime, dokumentarce.

-  Kad sam bio na trećoj godini studija, upisao sam japanologiju na Filozofskom fakultetu. Učlanio sam se i u mnoge udruge te odlučio pokušati dobiti praksu u Japanu koji sam imao na mapi željenih turističkih destinacija.

Odradio je tako čak dvije prakse, od kojih jednu u Hitachiju. U Japanu je sad već drugu godinu, a od četiri poslovne ponude koje je dobio, odlučio se za Mitsubishijevu. - Zadovoljan sam životom ovdje. Drugačije je. Dolazak je predstavljao kulturnu razliku, ali ne i šok.



Nema kanti za smeće

- Jedno od prvih iznenađenja bilo mi je to što nema kanti za smeće po ulicama. Naime, svatko nosi svoje smeće doma. Ovdje zaista sve funkcionira "kao po špagi", ali se morate tako i ponašati.
 
- Što se tiče hrane, razlika je velika. Ipak, ovo nije zemlja trećeg svijeta, nije Indija pa da se ne može jesti nikakva hrana. Europska hrana je obično dosta skupa, ali ne i ukusna. Ima i one koja valja, ali je ta, pak, iznimno skupa pa uglavnom jedem azijsku, a ponajviše japansku hranu - pojašnjava nam Saša, komentirajući i kako u japanskim restoranima nije običaj ostavljati napojnicu - nitko je ne uzima!



Nadalje, primjećuje kako je Japan zemlja koja ima puno ljudi srednje klase. - I zato svi žive ugodno. Posljedično, nema ni kriminala, onog sitnog, sveden je nisku razinu te je život ovdje vrlo siguran.
 
Japanci asocijalni, ali srdačni

Za razliku od Hrvata Japanci su, saznajemo, asocijalni. - Teško je ući u njihov krug prijatelja i vrlo su distancirani na početku. Nema tu ispijanja kava po dva sata. Imam i pokojeg prijatelja Japanca, ali većina njih je bila u inozemstvu, neki baš u Hrvatskoj. Velika prepreka u komunikaciji je i njihovo slabo poznavanje engleskog jezika kao "linguae francae". Engleski im je zaista jako loš. Ako odu van, još ga i savladaju, ako ne, komunikacija ide vrlo teško. Ako ga ne znaju savršeno, srame se prići - tumači nam Saša.



Ipak, kaže nam da su jako srdačni i susretljivi, da će se potruditi "i nogama i rukama" objasniti kako stići do željenog odredišta. - No, želite li nešto detaljnije, morat ćete ipak naučiti japanski! Teško se društveno integrirati ako nemate barem osnovno znanje japanskog. Susretljivi su, ali ne znaju kako se ophoditi prema nekome tko ne poznaje njihov jezik i kulturu. Ja sada već mogu razgovraati s ljudima, no jezik mi nije još na business razini.

Drugačija radna etika

Toliko apostrofirane japanske radne etike dotaknuo se i naš sugovornik. - Imaju dosta drugačije radne navike i vrlo razdrađen sustav nadređenih. Naprimjer, sramota je otići kući prije šefa iako je radno vrijeme završilo i nemaju više posla. Njihova radna etika je - budi prisutan! A toga baš i nema u Europi gdje ljudi odu kući nakon odrađenih osam sati. Ta japanska radna etika često dovodi do toga da postanu neefikasni jer naprosto "izgore", a pati im i društveni život. U Japanu je sasvim uobičajeno raditi do kasno u uredu, doći kući, odspavati i rano se vratiti na posao. Slično žive i djeca koja budu u vrtiću ili školi po cijeli dan, što u nastavnim, što izvannastavnim aktivnostima.



Stariji su ugledniji i bolje plaćeni

- Također, društvo je hijerarhijski orijentirano prema godinama. Ako ste stariji, zarađujete više te uživate veći ugled. Ako dvojica počinju raditi u isto vrijeme, stariji će imati veću plaću i ugled, pa i ne bili bolji radnici.

Saša napominje i kako su ljudi jako ljubazni, no ponekad mu se čini da je ta ljubaznost isprazna. - Tako su odgojeni, ali kao da nekad zapravo i ne žele biti toliko ljubazni.

Prvi, drugi i treći party

Kada je došao u Japan, začudilo ga je kako nema klubova gdje bi se mladi družili, što je bilo vrlo izraženo u Sendaiju, manjem gradu u kojem je ranije živio. - Ovdje su izlasci dosta drugačiji. Japanci obično idu u te svoje pubove. Prvo idu u jedan gdje jedu i piju, zatim u drugi, gdje pretežno samo piju, a zatim, tko želi, ide na na karaoke. Tri su faze partyja - prvi, drugi i treći party. Čak su i karaoke, odnosno treći party, dosta drugačije nego kod nas - ovdje se iznajmi soba za društvo, približno deset ljudi, koje tamo pjeva i veseli se. U manjim gradovima, gdje nema klubova, prakticiraju se isključivo ovakva druženja.
 


U manga-kafićima može se iznajmiti i soba

Vraćate li se s jednog takvog druženja, bitno je da pazite na vrijeme. Ne, neće se vlak pretvoriti u bundevu, ali prestat će voziti iza ponoći. - Iza ponoći javni prijevoz ne radi jer se održavaju tračnice. Jako je puno linija i tračnica, a tijekom dana ih se ne može održavati jer su velike gužve. Kako dolazim iz Zagreba, javni prijevoz imam s čime usporediti. To je fenomalno. Nisam vidio kompliciraniji i bolji javni prijevoz nigdje, a bio sam po Europi. Vlakovi su česti i precizni. Kasne samo ako je potres ili ako se netko bacio pod vlak - kaže Saša.

Ipak, ako ste propustili vlak, možete uzeti taksi, a ako nemate novaca, uvijek možete iznajmiti sobu u kafiću sa stripovima. - Po cijelom gradu ima manga-kafića gdje možete po cijeni od šezdesetak kuna iznajmiti sobicu i čitati stripive cijelu noć ili, pak, spavati.

Život u Tokiju

Svojim životom u Tokiju je, kaže, zadovoljan. Najveći trošak predstavljaju mu najamnina i režije na koje ode gotovo trećina plaće, unatoč tomu što stan dijeli. Ipak, ostale dvije trećine plaće dovoljne su za lagodan život i štednju.

- Još ću neko vrijeme biti ovdje pa možda odem u Europu ili Ameriku - kaže nam naš Saša. Jedno je, ipak, izvjesno - u njegovim planovima za budućnost ne nazire se Hrvatska.



NOVO
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
ŠVICARSKA Katica ne žali zbog odlaska u Švicarsku, ali svoju budućnost vidi u Hrvatskoj
ŠVEDSKA Tamara nam otkriva 15 najvećih zanimljivosti o Švedskoj
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?