PREPORUČUJEMO
LUKA STOPIĆIrska potiče malo poduzetništvo: "Obrt sam otvorio za 5 minuta"

17.02.2016. by Sandy Bralić

Luka Stopić (31) kojeg je dosad život vezao za Veliku Goricu, sad je stanovnik Irske, gdje je osnovao i obitelj. Danas otac dvomjesečne kćeri, pred dvije i pol godine odlučio je da mu je dosta hrvatskih (ne)prilika.

- Radio sam kao konobar. Dok bih platio stan i režije, ništa ne bi ostalo - objašnjava Luka.
 
Inicijalno je planirao otići u Kanadu, no dobiti vizu i papire postalo je puno teže nego nekad pa su se on i supruga ipak odlučili za europsku zemlju engleskog govornog područja. Danas žive u Dundalku na samom sjeveru Irske, Luka radi i dalje kao konobar, ali žive daleko bolje. 

Najamnina 65 eura po kvadratu


- Preselili smo se ovdje prije pet mjeseci iz Dublina, kad smo saznali da je supruga Monika trudna. Studio apartman od deset kvadrata u kojem smo živjeli u Dublinu nikako nije bio dovoljno velik za imati obitelj. S obzirom da smo tu jednu sobu i kupanicu u kojoj se čovjek jedva može okrenuti, plaćali čak 650 eura, umjesto traženja većeg i skupljeg stana u Dublinu, logičnije je bilo preseliti drugamo.

Odlučili su se tako za Dundalk, grad gotovo na granici sa Sjevernom Irskom. - Ovdje veliku i lijepo uređenu kuću s tri sobe plaćamo samo 200 eura više. Pored financijske strane, ovdje je i puno mirnije.

Dablinske ulice - mafijaško igralište

Dublin, saznajemo, slovi za skup, ali i opasan grad. - Stalno se otvaraju nova radna mjesta pa je ovdje jako puno stranaca, a pogotovo studenata, te je velika potražnja za stanovima. Kako se u Dublinu već dvadeset godina gotovo ništa nije izgradilo zbog potreba tržišta i stanarine su izrazito skupe, a smještaj sve oskudniji i nekvalitetniji.

Izdvojiti veću svotu novca za stanarinu važno je ne samo radi lagodnog života, već i radi sigurnosti. - Dublin je poznat po mafiji i uličnom kriminalu. Iako je balkanska mafija također vrlo jaka, ipak se ne obračunava "na otvorenom", dok dablinska ne preza od javnih napada, razbojstava i otvorenih kriminalnih radnji. Mi smo imali sreće što smo našli stan u sigurnom kvartu pa nismo naišli na probleme, no dablinske ulice puno su manje sigurne od, naprimjer, zagrebačkih, a pogotovo je to slučaj noću.
 
Bogati se boje biti bogati

Bogati ljudi rijetko pokazuju svoj imovinski status javno, upravo kako ne bi postali meta napada, s obzirom da su, saznajemo, ranije često bili otimani od strane IRA-e. Još jedan problem irskog društva također su i marginalni građani, mahom narkomani i beskućnici, koji su i sami pretežito žrtve kriminala.

- Vidite ih na cesti kako prose, prekriveni ožiljcima i krastama. Slika je to od koje je vrlo teško ne odvratiti pogled i nije nešto na što često nailazimo u našem društvu. Kako čujem po pričama, toga je, kao i kriminala, sada puno manje nego što je bilo.
 
Posla ima, ne rade samo oni koji neće ili su slijedom nesreća uvučeni u svijet ovisnosti.

- Mnogi se odlučuju živjeti od socijalne pomoći s obzirom da im država daje 180 eura tjedno, uz uvjet da imaju stan, a moguće je čak dobiti i socijalni stan koji država subvencionira do 80 posto. Prosjačenje je također uobičajeno, a često i unosnije od samog rada, s obzirom da se dnevno može isprositi i 80 eura, što je osjetno iznad minimalca - objašnjava nam Luka.

Izuzev mafije i kriminala, tog još uvijek gorućeg dablinskog problema, Luka za svoju novu zemlju ima samo riječi hvale. - Za Irce je vrlo karakteristično, radili oni u državnim službama ili negdje drugdje, da su vrlo srdačni i uvijek voljni pomoći, objasniti što god treba, tako da se u ove dvije godine nisam ni u jednom trenu osjetio kao stranac ili građanin drugog reda. Poštuju se također osobne slobode, tako je i homoseskusualna zajednica ovdje prihvaćena i nikome to nije čudno niti u tome vidi išta loše, a tako je i sa ostalim skupinama, kako vjerskim tako i rasnim.

Zemlja s visokom stopom nataliteta

Saznajemo i da Irci tradicionalno imaju velike obitelji. - Upoznao sam puno ljudi koji sa samo 23 godine imaju po dvoje-troje djece, a stariji i po petero. Moj kolega, kuhar, dobio je deseto dijete.
 
Irska tako ima visoku stopu nataliteta, a uspiju uzdržavati toliku djecu jer, osim što im država daje mjesečno 130 eura za svako dijete, mogu raditi i više poslova za razliku od ljudi u Hrvatskoj. - Ovdje je u pravilu prosječna plaća nekih 2.600 eura, no vidite li da nemate dovoljno novca, jednostavo nađete još jedan ili dva posla - upućuje nas Luka.

Vrlo organizirano i odlično funkcionira


Ovdje je, također saznajemo, jako puno malih obiteljskih biznisa svih vrsta. A kako je državna politika vrlo pogodna za razvoj poduzetništva, odlučio se Luka pokrenuti i vlastiti posao. - Pokretanje posla, obrta ili fime, ovdje je vrlo jednostavno i brzo. Kad sam otvarao obrt, ispunio sam jedan dokument, priložio 20 biljega i to je to. Mogu raditi. Obrtnici plaćaju porez, ali samo na kraju godine i to porezna procjenjuje koliko. U pravilu, ako ne posluješ, ništa i ne plaćaš.

Općenito riječ birokracija ovdje ima jedno drugačije značenje. - Sve je vrlo organizirano. Umjesto OIB-a koristi se PPS broj, s tim da ovdje to stvarno funkcionira. Gdje god da dođeš, prvo te to pitaju i nema osobnih iskaznica, prijava prebivališta, boravišta i ostalog. Kad nam se rodila kćer, supruga je ispunila jedan obrazac i nakon 4-5 tjedana dobili smo pismo da možemo podići rodni list, što je trajalo niti 5 minuta. Uz to su nam poslali sve obrasce za dječji doplatak tako da ni za to nismo morali ići nigdje, sve smo riješili poštom.

Zdravstvo - privatno, ali efikasno

S irskim zdravstvenim sustavom imao je samo ugodna iskustva. - Zdravstvo je ovdje privatizirano, nešto slično kao američko. Plaća se od 40-200 eura mjesečno. Ali ako ne želite, ne morate ga plaćati. Djeci je do šeste godine sve besplatno, kao i trudnicama, dok je meni, koji ga ne plaćam, posjet doktoru 30-50 eura. Naša iskustva s poroda su odlična i nemam prigovora. Suprugu nisu "ispustili iz vida" ni na tren, svaka dva sata kontroliralo ju je više doktora, da bi na kraju savjetovali carski rez, i sve je super prošlo.

Neće se vratiti do mirovine

Iako sve više mladih i obrazovanih Iraca odlazi za boljim životom u SAD, Australiju i Kanadu, Luka nas uvjerava kako puni pubovi i restorani dovoljno govore o tome kako život na Zelenom otoku nije nimalo loš. Kaže nam i kako za dva tjedna planira kratki posjet domovini, no upitan hoće li se za stalno vratiti, samo odmahuje rukom. - Sigurno ne do mirovine. Više ne mogu zamisliti da radim za 2.800 kuna.


NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?