PREPORUČUJEMO
MARIJA KRUŽIĆ LEŠKonačno ne moram svaka dva dana provjeravati stanje na računu

18.02.2016. by Matej Peharda

– Kad i suprug i ja radimo u Hrvatskoj, a ne možemo si priuštiti normalan godišnji odmor, nešto se mora promijeniti! – svoju priču započela je Marija Kružić Leš (28) iz slavonskog sela Dragovci nedaleko od Nove Kapele.
 
Marija je u rujnu 2014. godine napustila Hrvatsku i otišla za mužem u Grenzach, gradić na tromeđi Njemačke, Švicarske i Francuske, ali unutar granica Njemačke. Istaknula je još nekoliko, po njezinu mišljenju, bitnih razloga za odlazak iz Hrvatske.

– Nije li dobar odraz stanja u državi to da si s dvije plaće u obitelji s jednim djetetom ne možemo priuštiti normalan godišnji odmor ili općenito uštedjeti novac? Ono što mi najviše smeta i čime sam zgrožena kod nas je svakako to što nam je sustav takav da ne možemo dobiti posao ako nemamo vezu ili nekakvo poznanstvo na višim društvenim funkcijama. To je žalosno, a stanje se u Hrvatskoj neće promijeniti još neko vrijeme. Također, budućnost svoga sina smatram jednim od najbitnijih razloga odlaska jer mu je ovdje budućnost uvelike olakšana, s obzirom na sve mogućnosti koje se pružaju.

Ipak, Marija smatra da sve ima svoje dobre i loše strane pa tako Nijemci nemaju ono što imaju Hrvati, a to je u prvom redu otvorenost i druželjubivost.
 
– Nijemci su uvijek voljni pomoći, ljubazni su i kulturni, ali su previše zatvoreni. Drže se na distanci i druže se samo u krugovima svojih obitelji, a pod time mislim na muža, ženu i djecu. Njihov pojam obitelji, odnosno članova obitelji je puno drugačiji nego kod nas. Šira rodbina, a i ona uža poput baki i djedova se rijetko posjećuje, drže samo do sebe!

Kao i kod većine, pronaći posao bilo je lako, ali stan je predstavljao pravu muku!
 
– Sa stanom smo imali malo sreće samo zbog supruga koji je otišao nekoliko mjeseci ranije. Procedura je stroga i svi stanodavci se toga drže da ne ostanu zakinuti. Da bismo mogli ući u stan, morali smo raditi barem 3 mjeseca jer je stanodavac tražio 3 platne liste s posla, a suprug je tada već radio pa smo si to mogli priuštiti. Također, prvo se plaća kaucija koja je jednaka cijeni 3 mjesečne stanarine i još se prva stanarina plaća unaprijed pa su potrebni ogromni novci da se uopće uđe u stan. Drugi problem kod stanovanja u Njemačkoj je što su stanovi uglavnom nenamješteni pa smo mi morali gotovo sve kupovati, a za prvu ruku su nam pomogli ljudi s nekim bitnim stvarima poput namještaja.



Marija danas radi u kasinu, a suprug u pošti, imaju sve što im treba, a mogu si priuštiti i poneki luksuz.
 
– Za obitelj poput naše, sve potrebe se mogu pokriti jednom mjesečnom plaćom. Kako i suprug i ja radimo, jednu plaću koristimo za one osnovne stvari, a drugu gotovo cijelu ostavimo sa strane za štednju. Smatram da imam dobar posao, a mislim i da Nijemci nisu baš toliko radišan narod, bar ne u smislu nekakvog fizičkog rada. Čak i kad trebaju raditi poneki fizički posao, pokušavaju to izbjeći. A to i je jedan od razloga zašto toliko cijene strance, a pogotovo nas Hrvate.

Marija nam je rekla kako je razlika u radnom odnosu između Hrvatske i Njemačke prevelika, pri tome misleći na zdrav ljudski i prijateljski odnos između šefa i radnika, ne uključujući odlične uvjete rada.
 
– Nijemci cijene svaku sitnicu koju im napravite, a kod Hrvata najviše cijene poštenje i uložen trud. Kad biste u Hrvatskoj imali posao u kojem morate odraditi određenu normu, ako biste to napravili i prije vremena, šef bi vam zadao još više posla i još veću normu. U Njemačkoj, recimo, šefovi dižu plaće radnicima koji rade odlično, a ne da ih tjeraju da rade još više. Što se bolovanja tiče, tu je isto sasvim drugačija priča od Hrvatske. Kad dođem na posao i šef vidi da kašljem ili kišem, odmah me pošalje kući na nekoliko dana kako bih se oporavila i nastavila normalno raditi, a kod nas se i s temperaturom ne može dobiti bolovanje.

Ono što se Mariji najviše sviđa kod života u Njemačkoj je to što ne mora svaki drugi dan gledati stanje računa na bankomatu.
 
– Financijski smo neopterećeni, ne moramo brinuti o tome jesmo li dobili plaću i koliko. Iako je standard visok, namirnice su čak i jeftinije nego u Hrvatskoj, a stanarina, nekretnine općenito i neke druge stvari su malo skuplje nego kod nas pa se može odlično živjeti. Možemo si priuštiti odlazak na godišnji odmor gdje god poželimo.

Što se povratka u Hrvatsku tiče, Marija nam je rekla kako im to nije u planovima, ponajviše zbog sina kojega sada i školuje u Grenzachu.

– Došli smo ovdje s namjerom ostati. Iako imamo kuću u Hrvatskoj, ne želimo se vraćati prvenstveno zbog sina. Boljitka i napretka u Hrvatskoj još neko vrijeme neće biti, a bolja budućnost sinu je već osigurana. Najveću barijeru u Njemačkoj predstavlja jezik, ja sam u osnovnoj školi učila njemački jezik pa nisam imala problema. Suprug ga je kroz neko vrijeme uspješno savladao. Najbitnije je to da sin već sada uči jezik i imat će odličnu podlogu za budućnost.

Savjet za kraj bio je da se prvo nauči jezik: - Sve ide lakše nakon što se jezik nauči, preporučila bih još da se ne ide na slijepo, već da se pokuša doći do nekog našeg čovjeka kako bi se u početku snašli i to je dovoljno za novi početak – zaključila je Marija.


NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?