Celija sanja mirovinu u Hrvatskoj: "Radim i po 13 sati dnevno!"
PREPORUČUJEMO
CELIJA CVITIĆCelija sanja mirovinu u Hrvatskoj: "Radim i po 13 sati dnevno!"

18.02.2016. by Sandy Bralić

Celija Cvitić iz Jajca u BiH živjela je, kako voli reći - svugdje i na sve načine. Ova sada 37-godišnjakinja pobjegla je od rata da bi se pred deset godina konačno skrasila u Vareseu, gradu na sjeveru Italije udaljenom 10 km od švicarske granice.
 
U Italiju je došla živjeti zbog ljubavi. Živi ovdje već deset godina i udata je za Talijana koji joj je tamo jedina obitelj. Ipak, to nije ni prvo niti jedino mjesto na kojem je živjela.
 
- Kad je počeo rat, otišli smo kao i mnoge obitelji, iz Bosne. Imam sestre koje su udate i žive i rade u Njemačkoj - objašnjava nam Celija. Tamo je i sama živjela u vrijeme kada je upoznala svog muža koji je bio u posjetu. - Došla sam živjeti u Italiju radi njega. Napravio mi je sve dokumente na osnovu radne vize, bez koje ne bih mogla niti boraviti ovdje. Našao mi je i posao kako bih uopće mogla dobiti radnu vizu.

Poduzetnica početnica

Znanje jezika bila je jedna sretna okolnost koja je otvorila put umjesto da bude preprekom, a tome je pomogla etapa života u Hrvatskoj. - Kako sam živjela svugdje pa tako i na Korčuli, imala sam prilike naučiti talijanski jezik koji je tamo vrlo prisutan. Pohađala sam Ugostiteljsko turističku školu i talijanski jezik bio mi je obvezatan - objašnjava nam tako dodajući kako je sa suprugom uvijek razgovrala na talijanskom, koji joj nije predstavaljao problem niti kad je došla u Italiju.

Kad je stigla ovdje, radila je u jednoj kući, pomagala jednoj obitelji. U početku je jako teško pronaći stalni posao, kaže. - Barem je meni bilo. Zato sam se odlučila pokrenuti vlastiti posao. Ja sam mali privatnik, imam svoj bistro, bar tavola calda, kako se to zove u Italiji.

Priznajem da je teško, a bilo je i teže

- Priznajem da je jako teško, a bilo je još i teže. Vrlo je teško strancima započeti vlastiti posao, ljudi su vrlo nepovjerljivi i potrebno je puno dokazivanja - tko sam ja i zašto ja sad otvaram neki svoj bar... Kupili smo jedan lokal koji je jako loše išao, zato smo ga i dobili vrlo jeftino. Sad poslujem dobro, no kad sam ga tek otvorila nije bilo gostiju, nisam imala profit i išlo mi je loše, čak toliko da mi je suprug morao pomagati da si isplatim plaću, doprinose i ostale troškove.

- Kad mi je bilo teško, podsjetila bih se kako mi Hrvati sigurno možemo doći do željenih rezultata i u Italiji, bitno je da ne zaboravimo tko smo i da u nama leži velik potencijal - poštenje, iskrenost i odgovornost. Mi smo ljudi s jakim karakterom. I u to se uvjeravam svakodnevno!

Sada posluje već drugu godinu i dobro radi, ima svoju plaću, a najbitnije joj je, kaže, da je samostalna, da ju ne mora nitko uzdržavati, plaćati stan i slično. - Ali, budite sigurni da se ovdje ne radi o nekom luksuzu! Tu je puno žrtvovanja, puno se radi. Možda to i ne izgleda tako kad dođem u Hrvatsku i Bosnu na godišnji, poslovna žena, našminkana, sređena i sve izgleda fantastično. Ali, realno, ja sam danas došla na posao u pola sedam ujutro, sada je već pola sedam navečer, a ja još uvijek nisam završila s poslom. Dnevno radim čak 13 sati!

Koliko je debeo talijanski novčanik?

Dok objašnjava životni standard u Italiji, uzima za primjer svoju prijateljicu koja radi u dućanu s odjećom. - Ona ima plaću 1.400 eura, a radi osam sati dnevno. Garsonijeru plaća oko 400 eura, što znači da joj ostaje 1.000 eura za ostale troškove.



Ističe i kako su cijene u Italiji znatno niže, pogotovo cijene hrane i robe. - Vidim da su cijene u Hrvatskoj ogromne, pogotovo robe. Kada odemo u  Viroviticu ili na more, s 50 eura jedva napunimo vrećicu. Kako sam živjela i u Njemačkoj, mogu i ovdje povući paralelu. Mislim da je Njemačka puno povoljnija u smislu hrane i odjeće čak i od Italije.

Leggero

Njemačka, kaže, nije samo jeftinija, već nam je i mentalitetom bliža od Italije. Iako je vladala jezikom, navikavanje na novu zemlju nije bilo ni brzo ni lako. - Mi imamo vrlo različite mentalitete. Ne volim generalizirati, ali razlike stvarno postoje. Naš mentalitet više odgovara možda njemačkom mentalitetu, njihovoj organiziranosti i preciznosti. Talijanima je sve ležerno. Nama je to pomalo naporno, smeta nam ta prevelika opuštenost - zaključuje Celija prisjećajući se koliko joj je bilo lakše i koliko se uklopljenijom osjećala u njemačko društvo.
 
Obitelj raseljena diljem Europe


Upitana planira li se ikada vratiti doma, odgovara rezignirano. - Moj dom nije kakav je nekada bio. Svi smo otišli, u Jajcu žive samo moji roditelji i jedna sestra. Većina moje obitelj živi u inozemstvu, od Švedske, preko Švicarske pa sve do Njemačke. Baš kao i mnoge druge obitelji iz Bosne - objašnjava nam Celija i shvaćamo kako je sve što je poznavala nestalo i kako bi je kući mogao vratiti samo vremeplov.
 
Mirovina - iseljenički san

Ima Celija ipak neke nostalgične ideje pa posjećuje često Bosnu i Hrvatsku. - Moj suprug obožava Hrvatsku, kad ide na godišnji, prvo obiđe Hrvatsku pa tek onda ide u južnu Italiju, odakle je rodom. On bi jako volio živjeti u Hrvatskoj. Ali, iako je i u Italiji situacija pomalo teška, vidim da je u Hrvatskoj još i teže. A vratiti se u Hrvatsku i nemati posao nije opcija. Hrvatska je raj kad čovjek ima neku materijalnu stabilnost i onda može uživati u našoj kulturi, moru, prirodi...  Zato se uvijek priča o mirovini, ona je san svakog našeg čovjeka vani.
 

NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?