Život u tijesnim cipelama, ali na visokoj nozi
PREPORUČUJEMO
MARIJA BABIĆŽivot u tijesnim cipelama, ali na visokoj nozi

21.02.2016. by Sandy Bralić

Tek što je završila fakultet, naša Marija Babić je svoj minhenski dom zamijenila šangajskim. Razlog zbog kojeg je ova 25-godišnjakinja napustila svoju domovinu, ekonomski i kulturno stabilnu Njemačku, vrlo je romantičan. Naime, zaljubila se.

- Odlučila sam otići za svojim partnerom nakon samo tri mjeseca veze. Azija me tada nije zanimala i nikad u životu nisam razmišljala otići iz Europe.

- Partner mi je otišao u Kinu jer mu je tamo ponuđen posao. On je Francuz, a radio je kao dizajner za automobile u Münchenu, gdje smo se i upoznali. Jedna kineska firma zaposlila je inženjere i dizajnee iz Europe pa je na taj način i otišao.

Dok su joj roditelji rodom iz Bosne, Marija je rođena i odrasla u Njemačkoj. Kako je netom završila školovanje i nije još imala čvrsto zaposlenje, odlučila je svoju poslovnu karijeru orijentirati istočno.

- Iako sam već putovala, pa i živjela kao studentica u Nizozemskoj preko pola godine, dolazak u Kinu prije dvije godine ipak mi je bio potpuno novi izazov.
 
Kina ipak nije samo buka i pljuvanje

- Ljudi pljuju po podu, ali zaista pljuju - u svoj punini zvuka! Još jedna kulturna barijera bila mi je to što su Kinezi jako glasni, vrlo intenzivno nastupaju dok pričaju. Na početku mi se činilo da su agresivni prema meni i strašio me takav pristup, no s vremenom sam shvatila da je to samo jedna od karakteristika te kulture, da nisu bezobrazni već da se samo trebam prilagoditi - objašnjava nam naša sugovornica i dodaje: - Postoji jedna kineska izreka, koja lijepo objašnjava taj mentalitet: "Beba koja najjače plače, prva dobije mlijeko". Tako se, valjda, i kroz život trude biti što bučniji, ne bi li došli do izražaja. Što sam dulje ovdje, više shvaćam zašto ljudi rade to što rade i žive kako žive.

Sada je zadovoljna svojim životom, no u početku joj je, kaže, bilo jako teško. - Prvih pola godine samo sam se htjela vratiti kući. Morala sam imati strpljenja za napraviti sasvim obične stvari, kao što je, naprimjer, snaći se na cesti. Google je ovdje blokiran i nisam se mogla njime pomagati niti sam mogla pitati nekoga gdje da idem ni kako da tamo stignem. Provela sam i puno budnih noći brinući za papire i vizu.

Ova zemlja će vas naučiti strpljivosti

Ono što je prvo naučila u Kini je - imati strpljenja. - Uglavnom zato što nisam znala jezik i morala sam se na početku snalaziti. Slične su i priče ostalih stranaca ovdje. Dok bih se u Njemačkoj naljutila i "eksplodirala" i za neke sitne stvari, ovdje ostanem pribrana i na neke puno ozbiljnije.

Srećom, u Šangaju, u kojem živi, može se i bez znanja kineskog jezika, eventualno se mora znati koliko platiti u dućanu, a toliko zna. - Kineski sam učila, ali to je bilo vrlo malo, svega 20 sati. Pored našeg, govorim njemački, engleski i francuski, a poznajem i nizozemski te španjolski. Ipak, kineski jezik bio mi je vrlo težak i potpuno drugačiji, ne toliko gramatikom koliko izgovorom. Kad bih i imala vremena i posvetila mu se godinu dana danonoćno, mislim da bih svladala tek osnove.
 
Rad na engleskom

Radi u Fordovom odjelu za komunikacije s javnošću, a oni su centrala za cijelu Aziju. - Kad izađe neko novo vozilo, na nama je da odredimo smjer u kojem će se komunikacija i marketing odvijati i na taj način usmjerimo ostale - objašnjava nam Marija.

Ovo joj je, tehnički, već treći posao jer je uz fakulet radila praksu u Njemačkoj, a po dolasku u Kinu morala se zaposliti kako bi dobila vizu do koje nije lako doći. - Na poslu koji sam našla nisu me htjeli primiti kao radnika, već samo na praksu, a kako u ono vrijeme nisam mogla dobiti na temelju toga vizu, morala sam tražiti dalje.

Konačno je u Fordu, što je veliki uspjeh jer, kaže, u Kini nije lako naći posao ne poznaješ li jezik, a pogotovo za njenu struku. - S obzirom da sam završila International management, našla sam se u problemu jer je posao marketinga i odnosa s javnošću strogo vezan uz zemlju u kojoj živiš i jezik kojim komuniciraš - objašnjava nam Marija, sretna što je našla posao na kojem može govoriti na engleskom jeziku.

Nosite li broj 39, hodat ćete bosi

Nedostaju joj obitelj i prijatelji, ali i neke manje stvari koje, očito, puno znače samo kad smo ih lišeni. - Zadnji put kad sam bila u Europi, kupila sam Vegetu da imam ovdje barem neki poznati okus. Ovdje se to, nažalost, ne može kupiti, kao ni cipele broj 39 koji ja nosim. Brojevi uglavnom idu do 38 i kada trebam kupiti cipele, to bude vrlo komplicirano. Moram pretražiti cijeli grad da bih našla samo jedan par koji mi se čak i ne sviđa.
 
U Kini žive europskim standardom, ali to i skupo plaćaju. - Čak je poslovanje na visokoj razini, ipak je ovo velika američka firma. Ako si Kinez i živiš kineski, izvan grada i jedući domaću hranu, ovdje se može jako jeftino živjeti, u svakom slučaju puno jeftinije nego u Njemačkoj. Domaći standard se jako razvija, ali nije još stabiliziran.



Kina je jeftina, ali dobar život košta

- Ali mi živimo u velikom stanu u centru, volimo jesti europsku hranu pa uglavnom jedemo po restoranima ili kuhamo europski kod kuće i u tom smislu život nam je dosta skuplji nego u Njemačkoj, gotovo duplo što se tiče prehrane i odjeće. Autohtono stanovništvo ne živi tim standardom, ali mi volimo da su nam dostupne stvari na koje smo navikli u Europi, a to je skupo.
 
Jogurt radi sama

Mlijeko je, naprimjer, ondje gotovo 4 eura dok je u Njemačkoj jedva iznad eura. Jogurt zato radi sama kod kuće. - Razlog tomu je što jogurt košta pet puta više nego u Europi, a ovako sam sigurnija jer znam koje mlijeko upotrebljavam. 

Ipak, takav si standard mogu priuštiti jer je Marijina plaća kao što bi bila u Njemačkoj dok je partnerova čak trostruko veća. Stavimo li to u kineske okvire, situacija je sljedeća: - Ja zarađujem skoro trostruko prosječnu kinesku plaću, koja je 800-100 eura u Šangaju, a nešto manje izvan grada. Partnerova je još daleko više iznad prosjeka.

Pravo lice Kine

Otkad su ovdje, daleko više putuju. Ne samo Kinom, već i ostalim azijskim zemljama. - Osjećamo se privilegirano zbog toga, to nije prilika koja se mnogima pruži.

- Htjela bih samo dodati da ako idete u inozemstvo, svakako pokušate raditi za humanitarne organizacije ako imate priliku. Ja sam radila za jednu humanitarnu organizaciju gdje sam predavala engleski kineskim migrantima kojima država ne omogućuju dostatno školovanje. Time sam shvatila koliko se standardi po Kini razlikuju. Puno stranaca vide Šangaj samo kao metropolu s tisuću mogućnosti. S ovim iskustvom stekla sam pravu sliku o Kini i njenim stanovnicima. Rad s učenicima i mladim ljudima omogućuje da se lakše shvate i neke kulturne razlike - zaključuje tako Marija.


NOVO
SAD Kornelija iz New Yorka: Život u Hrvatskoj mi sad izgleda kao neprekidni godišnji odmor
NAMIBIJA Život usred pustinje: Ovdje si ljudi uzimaju vremena da uživaju u prirodi
SINGAPUR Život u Singapuru: 'Ovo je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikada bio'
VELIKA BRITANIJA Paula je očarana: 'Proputovala sam cijeli svijet, ali London je poseban'
POPULARNO
KOLUMNE
MARGI U BELGIJI [VIDEO] Zašto studirati u Bruxellesu?